Unatoč ljetnoj vrućini i sparini polukat Antikvarijata Jesenski&Turk bio je pun ljubitelja 'ženske' poezije i književnosti. Odmah u uvodnoj riječi voditeljica Ana Horvat je naglasila kako je hotimično spojila dvije književnice koje su potpuno različite kako po svom životu tako i po načinu pisanja - Antonija Željka Kahlik ima četvero djece, a Gordana Igrec ih nema; prva je samozatajna, a druga voli pričati; Antonija je počela pisati kasno i zbog bolesti, a Gordana još kao dijete u školi.
Foto: Gošće osme Tribine Razgovori s pjesnikinjama s voditeljicom (Slijeva na desno: Gordana Igrec, voditeljica Tribine Ana Horvat, Antonija Željka Kahlik)
Predstavljajući svoje gošće, Ana Horvat je konstatirala da žene nisu samo "lude pjesnikinje", a uz to pjesme piše više žena no muškaraca. Voditeljica Tribine najprije je svoje gošće zamolila da kažu kako su počele pisati i pišu li još uvijek.
Pjesnikinja Antonija Kahlik nije napisala ni riječ sve do svojih 50-ih godina, kada je preživjela dva moždana udara. Nakon drugog ju je jednostavno "probudila navala riječi koje su jednostavno morale izaći". Najprije je napisala "četiri reda nečega", kazala je Antonija i dodala da je "počevši od 6.30 krenula navala riječi i trajala puna 24 sata". Pisala je svuda okolo, gdje je god mogla, čak i po sebi, pa je u jednom trenutku zvala kolegicu da ju vozi u Vrapče. No, liječnici su joj objasnili da je pisanje posljedica moždanog udara jer je u jednom dijelu mozga došlo do prekida neuronske veze, a drugi dio mozga stvorio je nagon za pisanjem. Tako je Antonija pune dvije godine skoro 'bjesomučno i prisilno pisala', a u potrazi za pomoći obilazila je i liječnike i svećenike. S vremenom se 'prisila' stišala, ali pojačani nagon za pisanjem trajao je punih osam godina. Kako je inače informatičar, počela je uopće o stilovima, pjesništvu i pisanju učiti tek u svojoj 53. godini. Pune dvije godine pisala je 'po skrivećki, po noći' da ju nitko ne vidi, dok ju jednom u kupaonici nije našla kćer kako piše.
Foto: Pjesnikinje na Tribini u Antikvarijatu u ugodnoj i vedroj atmosferi.
Za razliku od Antonije Željke Kahlik, Gordana Igrec je počela pisati još u školi. Piše ranom zorom dok još cijeli svijet spava jer sve što joj se tijekom dana kumulira izvire upravo ranom zorom. A piše na svemu čemu stigne, čak i na računima iz dućana. Puno piše za djecu jer je i danas ostala dijete u duši.
Obje su pjesnikinje pisale o svojim rodnim mjestima - Antonija o Slavoniji, a Gordana o svom Varaždinu. Dok Antonijine pjesme odišu mirisima polja, zemlje i težaka, Gordanine su dječje razigrane, vedre i pune mirisa kolača. Pišu i ljubavnu poeziju, ali i priče i romane i već imaju u pripremi nove zbirke.
Što se ljubavne poezije tiče, zanimljivo je da je zbirka poezije Godane Igrec "Svaštarica srca moga" izložena u Muzejskom centru Nikole Tesle - u biblioteci njegova oca, prote Tesle - u Smiljanu u posebnom staklenom izlogu, otvorena na prvoj stranici na kojoj se nalazi pjesma posvećena ovom izumitelju i ujedno Gordaninoj posthumnoj ljubavi kojega voli od svoje 16. godine. Uz bok će joj stajati i još jedna Gordanina nova, četvrta po redu, zbirka poezije "Lav na mjesecu" s pjesmom posvećenoj Tesli pod naslovom "Struji - struja", a izaći će u listopadu ove, 2018., godine.
Voditeljica Ana Horvat našalila se kako su obje 'skribomani' - Antonija je izdala četiri zbirke, peta je u pripremi, a u 12 godina napisala je više od deset tisuća pjesama. Gordana je, pak, do sada izdala tri zbirke poezije, dvije su u pripremi, a u pripremi su i dva romana. "Sve bi se to moglo izdati u kratko vrijeme, ali to ne bi bilo dobro", rekla je Gordana i 'začinila' riječima Meše Selimovića: "Književnost je duhovni striptiz, samo treba znati dokle se može 'skidati'".
Foto: Voditeljica Tribina s pjesnikinjama - Ana Horvat.
Voditeljica Ana Horvat osvrnula se i na povezanost ljudi i životinja i konstatirala da obje pjesnikinje, kao i ona osobno, vole životinje i puno pjesama je posvećeno tim ljudima bliskim stvorenjima. Tako je Antonija pročitala i svoje pjesme "Olga i Zorka" (posvećenu njezinom djedu i njegovim konjima) i "Djed, karte i konji". Gordana je pak napisala slikovnicu za djecu "Životinjska abeceda" u kojoj su opjevane sve životinje po abecednom redu - od A kao ameba do Ž kao žirafa. Naslov slikovnici dala je upravo voditeljica Tribine Ana Horvat koja je i sama napisala zbirku posvećenu životinjama - "Životinjski haiku". Slikovnica "Životinjska abeceda" s ilustracijama čeških i njemačkih ilustratora najprije će izaći u Češkoj i Njemačkoj, a tek potom 'kod kuće'.
Antonija također piše za djecu pa je tako nastala i "Priča Mame Vjetar" u kojoj govori o ruži vjetrova prilagođeno dječjem razumijevanju, a pročitala je i dječju pjesmu "Dva mačora i miš".
Gordana je pak kao povjesničarka, filozofkinja i novinarka urednica prve Filozofske slikovnice za djecu na hrvatskom jeziku čiji su autori dr.phil. Bruno Ćurko iz Zadra i dr. Matija Škerbić iz Varaždina. Slikovnica će sadržajno biti prilagođena djeci i predstavit će velike filozofe od Thalesa do Aristotela. U Hrvatskoj bi trebalo izaći 10 takvih slikovnica, a inače filozofske slikovnice imaju već Južna Koreja, Rusija, SAD, Francuska, Njemačka i skandinavske zemlje.
Za kraj su pjesnikinje pročitale i nekoliko svojih najmilijih pjesama, a Gordana je osvrćući se na prostor Antikvarijata i brojne knjige među kojima smo se nalazili, završila riječima: "Na svršetku svijeta sve pjesme u jednu će se sliti. Vjerujte mi, tako će biti".
Izvor: HinaOTS