“Hrvatski planinar” 120 godina ima vodeću ulogu u razvitku hrvatskog planinarstva, alpinizma i speleologije, svojim je dugogodišnjim izlaženjem postao svojevrstan arhiv povijesti hrvatskog planinarstva, a povrh svega odigrao je veliku ulogu u razvoju hrvatske putopisne književnosti, priopćeno je u srijedu iz Hrvatskog planinarskog saveza.
Povodom 120. obljetnice “Hrvatskog planinara” Hrvatski planinarski savez i HAZU obišli su jedini sačuvani primjerak najstarije planinarske knjige na svijetu – “Planine” Petra Zoranića, te održali zajednički sastanak uredništva “Hrvatskog planinara” i “Planinskog vesnika” koji izlazi u izdanju Planinske zveze Slovenije.
Tradicija hrvatskog planinarstva započela je 1874. osnivanjem "Hrvatskog planinskog družtva", čime su Hrvati postali deveti narod svijeta koji je imao planinarsku udrugu. U časopisu “Hrvatski planinar” članke su objavili brojni najugledniji prirodoslovci, književnici i akademici onoga doba, primjerice: Gjuro Arnold, Dragutin Gorjanović Kramberger, Andrija Mohorovičić, Dragutin Hirc, Franjo Marković, Emil Laszowski, Oton Kučera, Fran Gundrum Oriovčanin, Hinko Hranilović, Branko Šenoa, Bude Budisavljević, Stjepan Širola, Dragutin Franić, Ljudevit Rossi, Alberto Weber itd.
U tom razdoblju, a i poslije, tiskan je u „Hrvatskom planinaru“ niz vrijednih stručnih članaka koji se i danas citiraju u stručnim publikacijama kada se govori o ishodištima geografije, botanike, geologije, meteorologije i drugih znanstvenih disciplina u Hrvatskoj.
Časopis je od 1949. do 1991. nosio naziv “Naše planine”, priopćeno je.