"Rezultati MedIsWet projekta doprinijet će statusu Hrvatske kao jedne od prvih zemalja koja će u potpunosti implementirati rezoluciju o otočnim vlažnim staništima“, rekla je Ivana Sučić iz Hyle, koordinatorica MedIsWet projekta u Hrvatskoj.
Objasnila je kako je unutar Konvencije o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja (Ramsarska konvencija) 2015. godine donesena rezolucija XII.14 "Očuvanje vlažnih staništa na otocima Sredozemlja" koja potiče ugovorne strane, države Sredozemlja, da naprave ili upotpune popise vlažnih staništa na otocima. Zahtjeva i učinkovitu i dugoročnu zaštitu i provedbu restauracije tih staništa gdje je potrebno i primjenjivo.
Podsjetila je kako je u Hrvatskoj dosad proglašeno pet "ramsarskih područja" - Park prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok Neretve, te istaknula kako na žalost na "taj popis nije uvršten ni jedan vodeni biser s naših otoka".
"Kako bi doprinijele cjelovitoj implementaciji rezolucije o otočnim vlažnim staništima i ostvarenju općih ciljeva međunarodne Ramsarske konvencije čije su potpisnice sve sredozemne države, pokrenut je projekt MedIsWet", naglasila je Sučić. Za njegovo provođenje u Hrvatskoj odgovorne su Udruga Hyla i WWF Adria. Projekt je započeo u listopadu 2017., a službeno je predstavljen javnosti 2. veljače 2018. na Svjetski dan močvarnih staništa.
Vrijednost projekta je oko milijun eura, od čega se oko 135.000 eura odnosi na Hrvatsku
Od regionalne je važnosti jer uključuje sve zemlje Sredozemlja koje imaju otoke. Vrijednost projekta je nešto više od milijun eura, od čega se oko 135.000 eura odnosi na Hrvatsku. Novac je dobiven iz europske fondacije Mava. Osim u Hrvatskoj projekt se provodi i u Cipru, Turskoj, Tunisu, Italiji, Francuskoj, Malti, Španjolskoj i Grčkoj, koja je glavni koordinator projekta.
Istaknuto je kako će se u svim tim zemljama "kroz replikaciju metodologije i proširenje projekta očuvanja vlažnih staništa provedenog na otocima u Grčkoj omogućiti standardiziran pristup svim otocima Sredozemlja".
Aktivnosti MedIsWet projekta uključuju izradu karte otočnih vlažna staništa većih od 0,1 hektara na području Sredozemlja; inventarizaciju na temelju standardizirane metodologije; izradu baze podataka dostupne javnosti; širenje znanja o važnosti vlažnih staništa u lokalnim, nacionalnim i regionalnim vlastima, te među stanovnicima otoka, u znanstvenoj i stručnoj zajednici i u široj javnosti.
U konačnici, rezultatima projekta nastojat će se utjecati da otočna vlažna staništa budu prepoznata kao važna područja te uvrštena u sve relevantne lokalne, nacionalne i regionalne zakone.
O važnosti očuvanja vlažnih staništa na predstavljanju projekta govorili su predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Udruge Hyla, WWF Adrije i WWF Grčke.
Trend nestanka vlažnih staništa je globalni problem
Irma Popović Dujmović koja taj projekt u Hrvatskoj vodi u ime WWF Adrije, istaknula je kako je važno očuvati vlažna staništa i zbog klimatskih promjena. Rekla je da otoke očekuje problem nedostatka vode, naročito u sušnim razdobljima te će biti važno da opstanu takvi izvori slatke vode.
Upozoreno je kako je trend nestanka vlažnih staništa globalni problem prepoznat i na europskoj razini. Usprkos velikim dobrobitima koje nam nude prirodne rijeke i močvare procjenjuje se da je u posljednjih 100 godina nestalo čak 64 posto vlažnih staništa svijeta. Posebice su ugrožena vlažna staništa na otocima koja su "otoci unutar otoka" i bogate oaze bioraznolikosti. Otočne močvare su među najugroženijim staništima Sredozemlja. Nekada su bile ključne za opstanak stanovništva na otocima jer su bile jedini izvor vode za ljude, poljoprivredne djelatnosti i napajanje stoke, no raseljavanjem ljudi zaboravljena su i napuštena. Nerijetko su bila zatrpavana smećem, regulirana, uništavana i isušivana. Tek razvojem ekološke svijesti u 20. stoljeću uviđa se njihov značaj te im se sve više pridaje važnost kakvu zaslužuju. Nažalost, bez obzira na zakonsku zaštitu i porast ekološke svijesti kod ljudi, u nekim krajevima još je prisutan negativan trend.
Tijekom proteklih 30 godina zemlje Sredozemlja nastojale su napraviti popis vlažnih staništa i procijeniti njihov status. Unatoč tome informacija je vrlo malo, postojeće nacionalne baze podataka nisu cjelovite ni usporedive, a za većinu zemalja uopće ne postoje. Nedostatak i nedosljednost informacija rezultira neučinkovitom zaštitom tih važnih područja. Ta problematika još je izraženija kod manjih vlažnih staništa (površine 0,1 ha i manje), budući da većina njih ostaje neotkrivena. Na otocima, koji su zbog svog geografskog položaja dodatno izolirani, zalihe slatke vode su ograničene, a utjecaj turizma i urbanizacije je sve snažniji, te očuvanje vlažnih staništa predstavlja veliki izazov sektoru zaštite prirode.