Kriptične vrste su one vrste koje se mogu raspoznati tek molekularnom analizom, jer su po obliku vrlo slične, objašnjava slovenski biolog Cene Fišer, jedan od istaknutijih autora koji izvlači iz sjene nove vrste.
U stranoj literaturi te vrste nazivaju se "kriptičnim" ili "sestrinskim" ("sibling") vrstama, ali za njih nažalost nema domaćeg izraza, objašnjava Fišer. Prema Hrvatskom jezičnom portalu, kriptičan je onaj koji je prikriven, "obavijen nejasnoćom".
Da kriptične vrste postoje, prvo su otkrile velike populacijske studije, koje su pokazale da su neke populacije unutar vrsta za koje se smatralo da su iste, genetski značajno različite od ostalih. Danas je jasno da su kriptične vrste uobičajena pojava prisutna u svim granama životinjskog carstva svuda po svijetu, kaže jedan od 11 zoologa skupine za speleobiologiju na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani.
Danas rutinski raspolažemo genetskim podacima i metodama koje se razlikuju od onih od prije deset godina. Razvoj metodologije za genetsko određivanje vrsta jedna je od središnjih tema na području biološke raznolikosti, kaže on.
Trideset puta više vrsta?
Stručnjaci još ne znaju točan broj kriptičnih vrsta, ali brojne od njih pronašli u krškom podzemlju.
Fišer kaže da su kriptične vrste pronađene među gotovo svim dosad analiziranim skupinama podzemnih životinja, uključujući i najrjeđe i najprisutnije, kao što su špiljske školjke, špiljski serpulidi i čovječja ribica.
Istraživanje dviju skupina podzemnih rakova na razini Europe pokazuje da je broj vrsta u prosjeku dva-tri puta veći nego što se prije mislilo na temelju morfologije. Neke studije, izvan Dinarida, navode da čak i više od 30 vrsta može biti skriveno pod jednim imenom, navodi Fišer.
U jednom tekstu objavljenom prošle godine u časopisu Nature, skupina slovensko-slovačkih biologa analizirala je materijal podzemnih rakušaca (Niphargus stygius) iz 64 pećine i izvora u Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, te na ukupno 104 primjerka te životinjice zaključila da je njihovo bogatstvo oko četiri puta veće nego što se prethodno mislilo.
U literaturi se nalazi procjena da je stupanj skrivene raznolikost kod rakušaca znatno veći, te da bi broj kriptičnih vrsta među njima mogao biti veći 20-50 puta. Fišer pak smatra da bi te procjene za ovdašnje prilike bile pretjerane.
U drugom tekstu, objavljenom u časopisu Zoologica Scripta također prošle godine, slovensko-njemački stručnjaci analizirali su dvije skupine rakušaca (Niphargus arbiter i Niphargus salonitanus) sa 73 primjerka koja su prikupili na 34 lokaliteta na cijelom prostoru Dinarskog krša na udaljenosti od 500 kilometara.
Među njima su pomnom analizom pronašli sedam novih vrsta, svih sedam iz hrvatskih pećina: Niphargus alpheus s Cresa, Niphargus anchialinus iz špilje Šipun u Cavtatu, Niphargus antipodes iz Čavle špilje u dolini Zrmanje, Niphargus arethusa s otoka Krka, Niphargus doli s Brača, Niphargus fjakae iz Jama pod Orljakom u estuariju Krke i Niphargus pincinovae iz Pincinove jame kod Višnjana.
Opisati ili "zaboraviti"?
Što se zbiva s kriptičnim vrstama nakon što ih se otkrije? Budu li sve opisane i uvrštene u popise vrsta, dobivaju status zaštite i slično?, pitamo Fišera potom.
Ne zbiva se uglavnom ništa, odgovara. Autori prvih istraživanja, kada su metode za određivanje vrste bile u ranoj fazi, bili su vrlo oprezni pri tumačenju rezultata. Oni bi samo opisali vrstu ako su pronašli potporu u morfologiji - što je naravno izuzetno teško. Osim toga, postoji malo stručnjaka koji dobro znaju morfologiju životinja. Opravdano je da su toliko zatrpani poslom, pa su morfološke analize kriptičnih vrsta često odložene ne neko drugo vrijeme, objašnjava Fišer.
Prošle godine sam zajedno s kolegama prvi puta opisivao grupe samo na temelju genetike, govori Fišer za primjere koje smo gore naveli i dodaje: "Možda je to budućnost opisivanja kriptičnih vrsta".
Autori toga rada ističu da su s tehničke točke gledišta, dobili sedam novoopisanih vrsta. One mogu doprinijeti razumijevanju i registraciji globalne raznolikosti više od nekoliko desetaka neimenovanih vrsta, ali se nažalost, samo mali dio molekulskim istraživanjima otkrivenih vrsta opiše, kažu.
Trenutačno se nalazimo u najzahtjevnijem razdoblju, budući da dio vrsta poznajemo samo morfološki, a neke vrste samo genetski. Ako ste pronašli novu vrstu genetskom metodom, potrebno je barem osnovno znanje o morfologiji, kako bi se uvjerili da možda ne radite na vrsti koja je već opisana. Kada se konačno srede podaci „naziv vrste - morfološka dijagnoza - dijagnostika genetskih sekvenci” svih vrsta koje trenutno znamo, opisivanje samo na temelju genetike će biti jednostavnije, objašnjava jedan od trideset biologa s Katedre za zoologiju Biotehničkog fakulteta.
On priznaje da o stupnju ugroženosti tih vrsta ne znaju mnogo. "Ponekad i opišem neku kritičnu vrstu, ali mi ne znamo koliki je to dio populacije i njihove raširenosti. To su dva ključna parametra na temelju kojih možemo dati procjenu ugroženosti vrste. Te analize će vjerojatno morati pričekati malo duže. Istina je da su neke vrste već bile zaštićene. Kriptičke vrste unutar takvih kompleksa automatski su zaštićene, ali mogu biti i više izložene riziku", ističe Fišer.
Međutim, napominje da većina vrsta ostaje neimenovana, a time i zanemarena u drugim granama biologije. Neke od njih se kasnije temeljito istražuju, ali s većinom se uglavnom ne događa ništa, kaže.
Ka metodologiji koja će izbrisati kriptičnost
U kojoj mjeri je otkriće kriptičnih vrsta izmijenilo sliku podzemne faune u našem kršu?
Točan odgovor je teško dati jer još nismo napravili potpunu analizu. Svakako znamo da postoji više vrsta nego što smo smatrali i da su one rasprostranjene na znatno manjim područjima, tako da su usko endemične i ranjive. U nekim slučajevima uništavanje jedne špilje može značiti uništavanje jedine poznate populacije neke vrste, kaže Fišer i napominje da su područja koja su dosad bila smatrana najbogatijim vrstama, to ostala i dalje.
Možda se u ovom trenutku treba napomenuti da su neke skupine, kao što su podzemni puževi i određene skupine rakova, koje su inače vrlo bogate vrstama, još uopće nisu analizirane molekularnim metodama, napominje Fišer.
Ljubljanski zoolog također sliježe ramenima i na pitanje kako se međusobno odnose kriptične vrste?
Ne znamo može li jedna kriptična vrsta u ekosistemu zamijeniti drugu. Istraživanja o tom pitanju gotovo nema. Postoje neki primjeri gdje se kriptične vrste barem djelomično preklapaju, ali na većini mjesta može se naći samo jedna vrsta. Takvi obrasci raspodjele tumače se na takav način da se te vrste zbog međusobne konkurencije isključuju.
Fišer napominje da se taksonomija mijenja. Ta disciplina koja se bavi opisima novih vrsta, mogla bi integracijom molekularnih, morfoloških i ekoloških pristupa stvoriti jedinstvene rutinske metode zbog kojih će - fenomen kriptičnosti nestati.
Piše: Ivo Lučić