Film prikazuje skupinu veterana triju vojski s područja bivše Jugoslavije na grupnoj terapijskoj radionici u izoliranom planinskom hotelu, na kojoj bi trebali pronaći zajednički jezik, suočiti se s nasilnom prošlošću i premostili duboko usađenu međusobnu mržnju i netrpeljivost.
Drljević opisuje kako je došlo do snimanja filma, koji je u početku trebao biti dokumentarni. "Otišao sam na jednu od radionica kao sudionik, jer sam i ja bio u ratu, u Armiji BiH, ali i da istražim temu za dokumentarni film", rekao je.
"Iako je ratna prošlost bila već daleko iza mene, kada sam se našao licem u lice s tim ljudima, shvatio sam koliko neriješenih pitanja nosim u sebi. Mi smo prije pucali jedni na druge, no na radionici se vrlo brzo od atmosfere nepovjerenja, razvio jako zanimljiv odnos razumijevanja", objasnio je. "Brzo sam zaboravio zbog čega sam došao i sve je to imalo katarzično djelovanje na mene", dodao je.
Drljević kaže kako je nakon nekog vremena temu odlučio obraditi kao igrani film, s obzirom da se veterani teško otvaraju pred kamerama, a osobito pred bivšim neprijateljima.
Igrani film s dokumentarnim elementima
"Ipak, trudili smo zadržati dokumentarne elemente, neki od likova pisani su dijelom i po ratnim biografijama glumaca koji se pojavljuju u filmu, a nakon projekcije u Chicagu jedna je gledateljica rekla da je tek na kraju, po špici, shvatila da je to igrani, a ne dokumentarni film", rekao je.
U filmu, s vlastitim iskustvom u temeljima, glume Leon Lučev i Emir Hadžihafizbegović te Izudin Bajrović, Ermin Bravo, Ivo Gregurević, Sebastian Cavazza, Boris Ler, a sudjeluju i naturščici, stvarni ratni veterani.
Unatoč strahu hoće li film biti dobro prihvaćen izvan regije, prostora bivše Jugoslavije, pokazalo se da ga vrlo dobro razumije i publika međunarodnih festivala.
"Već na premijeri u Karlovim Varima reakcija je bila izvanredna, nakon projekcije u kinu koje prima 1500 gledatelja krenule su desetominutne ovacije. Bilo je jako emotivno i shvatili smo da film komunicira s inozemnom publikom koja u stvari ne zna puno o ovdašnjim dešavanjima", prisjetio se Drljević.
Kaže kako filmom nisu željeli dati određenu poruku, ne misli da mu je to svrha, no pokazalo se da je, s obzirom na današnja događanja u svijetu, riječ o univerzalnoj temi koja je mnogima bliska.
"Nismo imali nikakvu želju davati velike istine, već otvoriti neka pitanja. To je film koji govori o razumijevanju i volio bih da ga vidi što više ljudi", istaknuo je.
Drago mu je što je na Sarajevo Film Festivalu film dobio nagradu mlade publike, a osim na festivalima prikazuje se na projekcijama organiziranima u cijeloj regiji za veterane.
"Zasad je takva projekcija organizirana u Bosni i to je nešto sasvim drugačije od festivala. Pozovemo ljude koji su bili u različitim vojskama i imamo super reakcije, ljudi ulaze u razgovor i nadovezuju se na film sa svojim iskustvima, što ponovno ima i terapeutski efekt", napomenuo je.
Ratni veterani su ranjiva i nehomogena populacija
Drljević kaže kako ratni veterani nisu homogena populacija, često se u medijima čita o pojedinim istupima nekih veterana, no smatra da je to samo mali dio njih.
"U ratu je sudjelovalo puno ljudi, a veterani su zapravo ogromna i ranjiva populacija, koja većinom pati od trauma koje su doživjeli u ratu i upravo se zbog toga njima lako manipulira", ustvrdio je.
"Veterani su političarima veliki teret i koriste ih kad im trebaju za političke ciljeve, no važnije je posvetiti im malo pažnje, mnogi od njih trebaju pomoć, medicinsku i socijalnu", dodao je.
Zadovoljan je reakcijom premijerne zagrebačke publike na njegov dugometražni prvijenac. "Bilo je puno emocija i iskrenih reakcija te dugog pljeska", napomenuo je, najavivši kako film nakon Zagreba odlazi na festivalsku turneju diljem svijeta.