Prema tom prijedlogu koji je dala Komisija, izaslani radnik treba imati istu plaću i iste radne uvjete kao i radnici u zemlji primateljici te bi bili jednako plaćeni kao i domaći u skladu s kolektivnim ugovorom u zemlji primateljici.
Također, tvrtke koje šalju radnike morale bi platiti troškove njihova putovanja i smještaja ili im za te iznose povećati plaću.
U europskom zakonodavstvu, izaslani radnik se definira kao "zaposlenik koga je poslodavac privremeno poslao u drugu zemlju članicu radi pružanja usluga", a po sadašnjim pravilima najčešće je bio plaćen prema standardima zemlje iz koje dolazi.
Prema istom prijedlogu, izaslani radnik mogao bi se uputiti na rad u drugu članicu do najviše dvije godine, što bi se moglo produljiti u slučajevima kada tvrtka mora dovršiti uslugu za koji je sklopila ugovor.
Odbor za rad i socijalna pitanja Europskog parlamenta (EP) 16. listopada je usvojio izvješće koje u velikoj mjeri odgovara prijedlogu Europske komisije.
Europski parlament prošlog je tjedna na plenarnoj sjednici u Strasbourgu dao "zeleno svijetlo" na tekst koji je usvojio Odbor za rad i socijalna pitanja EP-a, a ministri rada članica EU-a na Vijeću za rad i socijalna pitanja prošlog su ponedjeljka također postigli sporazum o reviziji direktive.
Vijeće ministara je nakon gotovo 11 sati razgovora postiglo dogovor po kojem bi trajanje izaslanog rada moglo iznositi najviše 12 mjeseci, s time da se može produljiti za još šest mjeseci na zahtjev poslodavca.
Parlament i Vijeće, dva zakonodavna tijela EU-a, stoga bi u studenom trebali započeti pregovore, a sa ciljem postizanja sporazuma za prvo čitanje.
Sektor prijevoza, koji je osobito osjetljiv, doveo je do podjele na zapadne i istočne članice, s time da su se potonjima pridružile Španjolska i Portugal, koje su izrazile zabrinutost zbog negativnih posljedica reforme na njihove vozače.
Prema sporazumu od ponedjeljka navečer, predviđeno je da se za vozače nastavi primjenjivati prijašnja direktiva iz 1996. godine, a ne nova i tako će biti sve dok ne bude primijenjena druga europska reforma posvećena isključivo cestovnom prijevozu kojom će se urediti propisi za taj sektor.
Hrvatska je bila suzdržana prilikom glasovanja, a kako je u petak pojasnio ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, zajedno s Latvijom je imala izdvojeno mišljenje po kojem, između ostalog, smatra da treba biti dulje razdoblje prilagodbe, da trajanje izaslanog rada treba biti 24 mjeseca te da cestovni promet mora biti izuzet.
Također, istaknuo je Pavić, takva direktiva doprinosi dodatnim podjelama na istočnu i zapadnu Europu, odnosno na Europu dviju brzina, što svakako ne žele da se dogodi.
HUP i HGK protiv, SSSH pozdravlja prijedlog Komisije
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) istaknula je da je razočarana neutralnim stavom kojeg je Vlada zauzela po pitanju revizije direktive, a izrazili su i nezadovoljstvo činjenicom da ih se nije konzultiralo prilikom formiranja stava, čime je ponovno narušena kvaliteta socijalnog dijaloga koji je, napominju, ionako u lošem stanju.
Iz HUP-a smatraju da bi prihvaćanje direktive o upućivanju radnika dovelo do neprihvatljivog narušavanja konkurentnosti hrvatskih kompanija te bi ugrozilo na desetke tisuća radnih mjesta.
Kako ističu, sloboda pružanja usluga, uključujući i mogućnost za tvrtke da pošalju radnike u inozemstvo, važan je dio jedinstvenog tržišta, koji doprinosi povećanju učinkovitosti i konkurentnosti gospodarstva Europske unije (EU), a ta bi sloboda ovakvim postupanjem bila ograničena.
Ističu da tvrtke koje posluju na jedinstvenom tržištu EU-a moraju biti u skladu sa socijalnim zakonodavstvom Unije, odnosno s oko 70 različitih direktiva i propisa, koji pružaju minimalne standarde u područjima kao što su zdravlje i sigurnost, informiranje i savjetovanje, radno vrijeme ili rodiljni dopust.
Iako Komisija ističe da predlaže promjene zbog potrebe osiguranja jednakog tretmana za zaposlenike i kompanije, iz HUP-a smatraju da je situacija za domaće i strane kompanije različita.
"Strana kompanija koja želi uputiti radnike snosi neke dodatne operativne troškove, poput troškova upoznavanja s administrativnim zahtjevima i propisima u drugoj državi članici, troškova rješavanja formalnosti, prevođenja relevantnih dokumenata, kao i suradnje s inspekcijskim tijelima u drugim državama članicama. Domaće tvrtke, stoga, imaju institucionalne, kulturne i geografske prednosti koje se ne mogu zanemariti". naglašavaju iz HUP-a.
Predložene izmjene bi po mišljenju HUP-a dodatno otežale poziciju poduzetnika koji posluju u manje i srednje razvijenim sustavima, dok bi se s druge strane razvijene zapadne zemlje na taj način zaštitile od potencijalne poduzetničke konkurencije iz drugih zemalja.
"Ujedno, otvorio bi se prostor za njihovu ekspanziju u države u kojima su radnici manje plaćeni, što bi dovelo do potpunog uništavanja nacionalnog gospodarstva i propasti domaćih poduzetnika. Pritom, ne samo da bi nastala direktna šteta hrvatskom gospodarstvu kroz već ugovorene poslove već bi se onemogućio i potencijal rasta potrebe za upućivanjem radnika u druge države EU, proporcijalno rastućoj inicijativi hrvatskih poduzetnika u drugim državama članicama", upozoravaju iz HUP-a.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) pak podržava prijedlog Europske komisije, a podsjećaju da su ga podržavali i u lipnju prošle godine kad ga je saborski Odbor za europske poslove jednoglasno odbacio.
Predsjednik SSSH-a Mladen Novosel izjavio je za Hinu da smatra da se konkurentnost hrvatskog gospodarstva na globalnom tržištu ne može, barem ne više, postizati jeftinom radnom snagom već efikasnijom i jeftinijom javnom upravom, stvaranjem stabilnog i poticajnog okruženja koje će poslodavcima omogućiti pristup jeftinijem kapitalu potrebnom za investicije, inovacijama, tehnološkom obnovom te boljom organizacijom.
"SSSH je i član Europske konfederacije sindikata, a svi sindikati okupljeni u njoj jedinstveni su u stavu da je zadatak Direktive osigurati pravednu konkurenciju i pošten tretman radnika bez diskriminacije, a ne kompetitivnu prednost kapitala", napominje Novosel.
Kako ističe, rast broja upućivanja u Europi pokazuje da je posrijedi tehnika kojom se dugoročno smanjuje cijena rada za sve, što se naziva i socijalni damping.
"Rast plaća nužan je ukoliko doista želimo zadržati te radnike u hrvatskim kompanijama, jer neće proći dugo dok ne shvate da za isti rad i nerijetko bolje uvjete u toj istoj zemlji mogu dobivati i do tri puta veću plaću. Jednostavno, prijeći će kod domaćeg poslodavca", smatra Novosel.
SSSH u sklopu projekta 'Pravedno upućivanje: europska sindikalna mreža za pravedne radne uvjete upućenih radnika' koji se financira sredstvima Europske unije, u svibnju ove godine otvorio je savjetovalište za upućene radnike, kojem je svrha osigurati pružanje pravne i savjetodavne pomoći tim radnicima.
Projekt i savjetovalište nastali su iz potrebe informiranja i savjetovanja radnika prije upućivanja na rad u inozemstvo, a u cilju izbjegavanja prijevara i kršenja njihovih radničkih prava.
U sklopu projekta slična savjetovališta otvorena su i u Sloveniji i Bugarskoj, a SSSH usko surađuje i s njemačkim savjetovalištem 'Poštena mobilnost' Njemačkog saveza sindikata, s obzirom da dvije trećine svih upućivanja iz Hrvatske u zemlje EU otpada na Njemačku.
Savjetovalištu se često javljaju prevareni radnici, s obzirom da poslodavci nerijetko nalaze načine da zaobiđu i isplatu minimalne plaće na koju bi radnik imao pravo u državi primateljici.
Kao tipičan primjer iz SSSH-a ističu neisplatu zadnje plaće nakon čega tvrtka u Hrvatskoj 'nestaje', a kontakt osoba se prestaje javljati na telefon.
Savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje Hrvatske gospodarske komore (HGK) Davorko Vidović smatra da se dugoročno prihvatljivo načelo "za isti posao, na istomu mjestu, ista plaća" ne može zakonski nametnuti, već se sustavnim mjerama poticanja razvoja konkurentnih gospodarstava svih, a posebno manje razvijenih članica, trebaju stvarati uvjeti za njegovo ostvarenje.
Vidović ističe da se HGK zalaže za uklanjanje svih prepreka slobodnom i jedinstvenom tržištu i za nesmetani razvoj ukupnoga europskoga gospodarstva, ali i za prepoznavanje svih razlika među članicama EU, koje se moraju uzimati u obzir prilikom donošenja bilo koje politike.
Kako navodi, razlike u plaćama imaju brojne uzroke i ne mogu se smatrati socijalnim dampingom.
"Ovaj argument koristi se kako bi se prikrile protekcionističke mjere za zaštitu pružatelja lokalnih usluga od poštene konkurencije", naglašava Vidović.
Smatra da prijedlog Komisije ne pridonosi približavanju željenom cilju ujednačavanja uvjeta slobodnog tržišnog poslovanja, već suprotno tome, predstavlja korak unazad u mogućnostima ekonomski slabijih članica za ravnopravniju tržišnu utakmicu.
Izvjesno je, zaključuje Vidović, da prijedlog Komisije ne ide na ruku tvrtkama iz slabije razvijenih dijelova EU, koji dio svoje konkurentne prednosti temelje i na nižim plaćama.
Hrvatski europarlamentarci također bez jednoznačnog stava
Niti među hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu ne vlada jednoznačan stav po ovom pitanju.
Tonino Picula (S&D) naglasio je da se zalaže da se tržište rada regulira u korist radnika te da pozdravlja prijedlog nove regulative zato jer je socijaldemokrat.
Kako je kazao u izjavi za hrvatske medije ovog tjedna u Strasbourgu, 1996. godine Unija je imala 15 članica, dok se do danas ulaskom 13 zemalja taj broj praktički udvostručio, što je moralo ostaviti posljedice na strukturi rada te odnosima na zajedničkom tržištu.
Uz pozitivne stvari koje su iz toga proizašle, naglasio je Picula, moramo se suočiti i s određenim defektima, a jedan od njih je socijalni damping.
Kako je napomenuo, dosad se nikako nije uspijevalo doći do neke zajedničke pozicije kako socijalni damping, ako ne posve elimirati, onda odstraniti njegove štetne posljedice.
"Kao što sam bio protiv Davida Camerona i njegove igre koja je dovela do Brexita, smatram da isti razlozi moraju važiti i kada govorimo o bitci protiv socijalnog dampinga. Ne može EU biti politički projekt u kojem se može seliti financijske usluge, mogu se seliti robe, kapital, ali se ne mogu seliti radna i socijalna prava. Takva EU po mom sudu bi bila falična i ne bi predstavljala onu Uniju koja bi prvenstveno odgovarala svojim građanima koji rade", naglasio je Picula.
Ivana Maletić (EPP) je pak mišljenja da novi prijedlog Komisije ide ka dodatnom kompliciranju sustava. Kako napominje, radnici su i dosad imali pravo na minimalnu plaću koja je definirana u zemlji članici u koju su izaslani te na plaćen prekovremeni rad.
Maletić navodi da se umjesto pojednostavljenja uvodi potpuno nova kategorija 'remuneration', odnosno nadoknade za rad, koja osim minimalne plaće i prekovremenih sati u obzir uzima sva druga prava koja su na tržištu određene države članice, poput noćnog rada, rada vikendom, isplate božicnice, trinaeste plaće i sličnog.
Time se postavlja pitanje, kaže Maletić, hoće li razvijene države članice povećavati ta dodatna prava, čime bi napravila potpunu barijeru za manje razvijene države članice koje to ne mogu.
Kako naglašava, jednaki uvjeti se stvaraju umjetno, a trebali bi se ekonomski.
"Mi na umjetan način od država tražimo da primjene uvjete koje ekonomski ne mogu primjeniti jer država nije na toj razini razvijenosti, odnosno poduzetnici na toj razini produktivnosti i konkurentnosti da bi mogli plaćati sva ta prava radnika koja imaju u najrazvijenijim državama članicama", ističe.
S druge strane, pozdravila je prijedlog promjene koji se odnosi na agencijske izaslane radnike, kazavši da je dobro da "agencije nisu taj izvor jeftine radne snage za poslodavce u razvijenim zemljama članicama".
Europarlamentarac Davor Škrlec istaknuo je kako ga u cijelom tom odnosu oko upućivanja radnika najviše brine to što naš građevinski sektor trpi zato jer jako puno kvalificiranih radnika odlazi, pogotovo u Njemačku, a naši poslodavci, posebice manji poduzetnici, imaju velike probleme s radnom snagom u Hrvatskoj.
"Čak kada radnici imaju mogućnost da to poduzeće dobije posao u Njemačkoj, vrlo se brzo dogodi transfer tih radnika kod njemačkog poslodavca. Postoji jedna zabluda da njemački poslodavac nudi više. On možda nudi više kada se gleda u eurima, ali ukupno gledajući sve beneficije i korist koju ima radnik, naši zapravo nude više", tvrdi Škrlec.
Bez obzira na neke garantirane minimalne zarade, ističe Šrklec, dnevnice uvezenih hrvatskih radnika su vani manje od dnevnica primjerice njemačkih radnika, no ta razlika nije tolika da bi mogla predstavljati prednost u konkurentnosti naših poduzeća.
"Radi se o tome da poduzeće kvalitetom svoje usluge i rada te referencama dobiva posao", kaže Šrklec.
Kazao je da staje u zaštitu radnika te da zaslužuju veću naknadu nego što je imaju sada. Kako je ustvrdio, to je zapravo pravi način zaštite socijalnih prava, a ne kroz osiguranje određenog broja više inozemnih poslova, a gdje bi zapravo naši radnici u konačnici biti potplaćeni.
Time bi smatra bilo i manje 'prebjega' kod njemačkih poslodavaca.
U 2015. u EU je radilo 2,05 milijuna izaslanih radnika, što je 41,3 posto više u usporedbi s 2010. godinom, no njihov udio u ukupnoj radnoj snazi ostaje nizak - 0,9 posto.
Pritom, Njemačka, Francuska i Belgija su tri države članice koje privlače najviše upućenih radnika, dok ih najviše upućuju Poljska, Njemačka i Francuska.
Prema podacima Europske komisije iz 2015. godine, u drugim zemljama EU-a, poglavito Njemačkoj, nalazilo se 39 tisuća izaslanih radnika iz Hrvatske, dok je u Hrvatskoj u takvom statusu bilo prisutno 7.164 radnika.