Staklo potječe s lokaliteta u Cavtatu, Sustjepanu, Polačama na otoku Mljetu te Ninu i Naroni. Predmeti su stigli u doba osnivanja Domorodnog muzeja, dobrotom starih Dubrovčana koji su ih kupovali i poklanjali zajednici. Analogijom s drugim predmetima ustanovljeno je kako je najveći dio predmeta porijeklom s Cipra.
Ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać istaknula je na otvaranju izložbe kako predmeti od stakla svojim dimenzijama i materijalom upućuju na krhkost i dragocjenost.
„Došli su nam iz antičkog doba s dubrovačkih, hrvatskih i istočno mediteranskih arheoloških lokaliteta. Iako možda tako ne izgleda, izložba je tehnički vrlo zahtjevna“, rekla je Vilać.
Arheološki muzej se još uvijek, u nedostatku stalne i sveobuhvatne prezentacije i interpretacije najstarije dubrovačke spomeničke baštine, predstavlja segmentirano povremenim tematskim izložbama. Veseli činjenica da je nova gradska vlast prepoznala važnost i vrijednost projekta realizacije stalnog postava Arheološkog muzeja u Dubrovniku te je zgradu starog zatvora i prostor Pustijerne namijenila u tu svrhu. To iščekujemo desetljećima, naglasila je ravnateljica Dubrovačkih muzeja Vilać.
Voditeljica Arheološkog muzeja u Dubrovniku i autorica izložbe Liljana Kovačić rekla je kako je staklo najstariji umjetni materijal, koji je prema antičkim piscima otkriven sasvim slučajno tri tisuće godina prije Krista.
„Staklo je bilo posebno omiljeno u antičko doba zbog svoje transparentnosti i ljepote. Razvoj obrade stakla trajao je dugo, a vrhunac je dosegnuo u helenističko i antičko razdoblje. Staklo se moglo bojati, pozlatiti, na njemu urezivati ili mu odstraniti pozadinu. Moglo je služiti kao svakodnevno posuđe na stolu, a istovremeno estetski ukras. Mogli ste u njemu prenijeti fine mirise, balzame, ljekovite pomasti, ali ga koristiti i u građevinarstvu, ne samo kao prozorsko okno, već i za stropne mozaike“, objasnila je Kovačić.
Predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća Marko Potrebica kazao je kako je u današnje vrijeme, kad se Dubrovnik eksploatira i sve ima svoju cijenu a vrlo malo se vraća javnom, lijepo vidjeti da je prije sto godina netko svoju privatnu zbirku poklonio javnom dobru.
" Jasno smo se odredili prema pitanju Arheološkog muzeja, jer fundus tog muzeja zaslužuje biti predstavljen ne samo sugrađanima i hrvatskim građanima, već i turistima. Narod koji ne poštuje svoju tradiciju nema ni budućnost. Arheološki muzej je budućnost, kao dodatna kulturna ponuda grada. Nećemo reći da će biti realiziran za dvadeset dana ili dogodine, jer je riječ o ozbiljnom projektu, ali imamo jasan smjer“, naglasio je Potrebica.
Autori postava izložbe su Vedrana Vrabec i Marko Rašić iz zagrebačkog studija Rašić+Vrabec.
ᐧ