Na jubilarnoj konferencji okupilo se više od 400 stručnjaka iz cijelog svijeta, među njima i oni iz Hrvatske.
Svečanost je svojom nazočnošću uveličao nizozemski kralj Willem-Alexander, a posebni gost bio je hrvatski ministar zdravstva Milan Kujundžić, koji je održao prezentaciju o hrvatskim postignućima u transplantacijskoj medicini, gdje je Hrvatska među prvima u svijetu.
"Hrvatska je danas ovdje uistinu zvijezda, a za to trebamo zahvaliti dvjema skupinama - jedna od njih su oni kojih više nema, koji su dali organe, odnosno njihova je rodbina pristala na darivanje, a druga skupina je veliki tim ljudi koji se bavi transplantacijama i koji su uistinu napravili čudo", rekao je ministar Kujundžić.
Nizozemski imunolog Johannes Joseph van Rood utemeljio je Eurotransplant 1967. kao neprofitnu organizaciju za poticanje i koordiniranje transplantacije organa.
Do sredine 1960-tih, za transplantaciju bubrega bila je presudna krvna grupa donora i primatelja dok profesor Dr. Jon J. van Rood sa sveučilišta u Leidenu nije otkrio da HLA, sustav leukocitnih antigena igra vrlo važnu ulogu za uspjeh renalne transplatacije.
Budući da je broj HLA antigena iznimno velik, vjerojatnost pronalska adekvatnog donora čiji će organ biti kompatibilan s tkivom primatelja jako je mala. Ta vjerojatnost se povećava ako se stvori središnja baza podataka donora i onih koji čekaju na transplantaciju i ako obuhvaća veliki broj stanovnika.
Zbog tih razloga osnovan je Eurotransplant, koji je do početka 1970-tih uključivao šest zemalja članica - Austriju, Belgiju, Luksemburg, Zapadnu Njemačku, Nizozemsku i Švicarsku. Švicarska se kasnije povukla iz Eurotrasplanta, a 1999. u tu organizaciju ušla je Slovenija, slijedila je Hrvatska 2007. te Mađarska 2013. U tih osam zemalja živi oko 135 milijuna stanovnika. U Europi postoji još nekoliko sličnih organizacija organiziranih na regionalnoj razini poput Scandiatransplanta, koja okuplja nordijske zemlje ili Baltatransplanta, organizacije baltičkih zemalja.
Hrvatska je u posljednjih deset godina od ulaska u tu organizaciju postala najuspješnija članica i jedna je od prvih u svijetu.
U Hrvatskoj se eksperimentalni program provodio od druge polovice 60-tih godina, a prva transplantacija bubrega obavljena je 1971.
"Hrvatska se već duži niz godina nalazi na prvom mejestu po broju transplantacija jetre na milijun stanovnika. To konkretno znači da naši pacijenti imaju najveću dostupnost toj vrsti transplantacije, koja je, ako gledamo pojedinačne organe, najkompleksnija. Moj Centar obavlja oko 90 do 95 posto tranasplantacije jetre u Hrvatskoj, u zadnjih četiri, pet godina godišnje radimo oko 115 do 120 transplantacija jetre godišnje, uz to radimo transplantaciju bubrega i kombiniranu transplantaciju bubrega i gušterače ili jetre s bubrezima, znači multiorganske transplantacije. Po broju transplantacija jetre Centar KB Merkur je najveći centar po volumenu u Eurotransplantu", kaže dr. Branislav Kocman, transplantacijski kirurg, voditelj Centra za tranplantaciju organa u KB Merkur.
Dr. Željko Kaštelan, urolog, voditelj Centra za transplantaciju bubrega KBC Zagreb, kaže da su od suradnje s Eurotransplantom najviše profitirali visokostabilizirani pacijenti koji u relativno maloj populaciji u Hrvatskoj ne mogu naći odgovarajući organ, zatim djeca i pacijenti koji hitno trebaju organ.
"Mi danas doista imamo sjajan transplantacijski program, imamo odlične rezultate. U Hrvatskoj se transplantira godišnje 350 do 40 organa godišnje, što je vrlo visoki prosjek i po nizu pokazatelja smo statistički na prvim mjestima ne samo u Europi, nego i svijetu po broju transplantacija bubrega i transplantaciji jetre. U zadnjh 10 godina znatno smo smanjili naše liste čekanja i to je dodatno osnažilo naš program", kaže dr. Kaštelan.
Dr. Jasna Brezak, anesteziolog, koordinator za transplantaciju KBC Zagreb kaže kako hrvatska medicina može biti iznimno ponosna na postignuća u transplantaciji.
"Imamo fantastične brojke. U Hrvatskoj se od svih članica Eurotransplanta najmanje čeka na transplantaciju nekog organa, imamo 40 donora na milijun stanovnika, što je fantastično i prvi smo u svijetu, imamo najveći broj transplantacije bubrega i jetre na milijun stanovnika, po transplantaciji srca drugi smo u svijetu. To su doist fantastične brojke", kaže dr. Brezak.
Sudionicima jubilarne konferencije Eurotransplanta prezentaciju hrvatskih postignuća održala je dr. Mirela Bušić iz ministarstva zdravstva, nacionalni koordinator za transplantaciju. Ona je rekla da je Hrvatska 2000. imala 12 donora organa, a sada ih godišnje ima 147.
Za sudionike konferencije priređena je jubilarna knjiga u kojoj su iz svake od osam zemalja članica Eurotransplanta predstavljen po jedan uspješan primjer transplantacije.
Iz Hrvatske je to Luka Vugrač, 22-godišnji mladić iz Čakovca, kojem je prije šest i pol godina transplantirano srce, a danas živi potpuno normalnim životom.
"Prošlo je već šest i pol godina i odlično se osjećam, vodim potpuno normalan život, sve je odlično. Svakome tko čeka na transplantaciju poručio bih: izdržite jer kasnije se jednostavno preporodite", kaže Vugrač.
U Hrvatskoj postoji zakon o pretpostavljenom pristanku po kojem se kada je osoba moždano mrtva, smatra da pristaje na darivanje organa. Pored toga, uvijek se razgovora s obitelji jer se želi da to doista bude darivanje organa.
"Želimo da svojim pristankom članovi obitelji sudjeluju u tom plemenitom činu", kaže dr. Brezak.
Vugrač ističe da je važno čuti pozitivne priče poput njegove jer onda se ljudi lakše odlučuju na darivanje organa. "U Hrvatskoj smo uspjeli tu priču toliko daleko dogurati da jednostavno kod nas 99 posto ljudi to podržava i svjesno je da darivanjem ništa ne gube, a drugima pomažu", kaže Luka.
Sustav dodjeljivanja organa u Eurotransplantu funkcionira na sljedeći način: kada primjerice neka bolnica u Hrvatskoj ima donora ona ga prijavi prvo ministarstvu zdravstva, koje potom obavještava Eurotransplant i nakon toga ta bolnica više nije vlasnik toga organa, nego isključivo centrala Eurotransplanta u Leidenu. U tom središtu postoji baza podataka svih koji čekaju na organ i računalni sustav koji pronađe pacijenta koji bi bio najpogodniji za raspoloživi organ.