"Izložba ne prezentira samo te dvije propagandne službe, već kroz biografije fotografa pomiče težište na ljude koji su radili unutar njih u nemogućim uvjetima", rekla je Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica HPM-a na konferenciji za novinare.
Dodala je kako se izložbom htjelo mimo ratne sfere dati naglasak na životnu priču na fotografijama koje se čuvaju u jednoj od najvećih zbirki Hrvatskog povijesnog muzeja, Zbirci fotografija, filmova i negativa, a zanimljivo je što će pokazati sličnosti i razlike između dviju službi.
"U tijeku je intenzivna inventarizacija i digitalizacija fotografske građe i ova je izložba rezultat toga, a za publiku su izvučene ekskluzivne snimke koje šira javnost dosad nije mogla vidjeti", naglasila je.
Autorica idejne koncepcije izložbe Rhea Ivanuš smatra kako je to prvi korak da se javnosti približi bogatstvo zbirke koja nije intonirana samo tako da veliča neke vođe nego pokazuje običan život, dolazak na zgarišta i siromaštvo, ali i modu, ženske frizure i slično.
Po njezinim riječima, izložbom je htjela pokazati kako iza foto aparata uvijek postoji čovjek koji u momentu ratnih zbivanja bilježi svoje osjećaje, prema ženama, djeci i svakodnevici koju zatiče na terenu.
Izložba pokazuje i kako su neki u to vrijeme već priznati fotografi i članovi Fotokluba Zagreb radili u Svjetlopisnoj službi pri Predsjedništvu Vlade NDH - Tošo Dabac, Mladen Grčević, Marijan Szabo.
"Oni su se kao fotografi profilirali i prije Drugog svjetskog rata i sudjelovali su na značajnim međunarodnim izložbama, a ratne prilike su ih nagnale da se radije priključe u te službe nego da odu na bojište", istaknula je Ivanuš.
U Zagrebu su već postojale fotografske radionice i tamne komore, dok su partizanske službe niču tek nakon 1943. godine i kapitulacije Italije, kada su iz logora pušteni neki značajni židovski fotografi, koji su se potom priključili NOB-u i stvorili osnovnu ćeliju fotoslužbe ZAVNOH-a.
Dok je u propagandnim službama NDH vladao red, radilo se u uredima, odjelima, redakcijama i muzejima, partizanska strana radila je u ilegali i konspiraciji, morao se štedjeti fotografski materijal, a najveće teškoće bile su pohrana i arhiviranje zapaljivih negativa u nemogućim uvjetima.
Izložba predstavlja i Mladena Ivekovića, koji je snimao Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora, Elviru Kohn koja je u talijanskom logoru kriomice vodila foto-dnevnik, Antoniju Kulčar - Tonku koja je snimala kozaračku djecu te Franju Mosignera koji je snimio foto-album svog odlaska u partizane.
Tu je i Hugo Fischer Ribarić, jedan od utemeljitelja Fotosekcije propagandnog odjela ZAVNOH-a i autor je slavnog fotoportreta Josipa Broza Tita, no kako nije kasnije bio omiljen kod vlasti - nakon 1948. gubi mu se svaki trag, a pretpostavlja se da je otišao u Kanadu ili Izrael.
Izložene su i fotografije dvojice živućih autora - Franje Cvrtile koji je snimao dolazak delegacija u Zagreb, uređenje Jelačićevog placa i mnoge druge svakodnevne teme, te Živka Gatina, jednog od organizatora tiska prvog broja Slobodne Dalmacije, njezinog prvog fotoreporter, vlasnika novinarske iskaznice broj jedan.
Među tridesetak predstavljenih fotografa su profesionalci i amateri, Stanko Aleksić, Stjepan Puba Cerjan, Ljubomir Garbin, Ljudevit Griesbach, Mladen Iveković, Mahmud Konjhodžić, Stevo Mahobej, Savo Marković Štedimlija, Herman Mates/Mattes, Mario Medeot, Milan Pavić, Dragutin Rajterić, Ante Roca, Jure Ruljančić, Vilim Schwarz, Georgij/Žorž Skrygin, Ivan Softa/Sopta, Edmund Stöger, Vincenzo (Vice) Stojan.
Kustosica HPM-a Petra Braun, koja je i autorica izložbe uz Rheu Ivanuš, izdvojila je kao atrakcije izložbe i originalne albume te četiri fotoaparata iz prve polovice 20. stoljeća, većinom njemačke proizvodnje.
Izložba "Tko to tamo snima?", nastavak je prakse Hrvatskoga povijesnog muzeja u prezentiranju tema iz novije hrvatske povijesti, a bit će otvorena do 29. listopada.