"Napori na stabilizaciji Libije sada su važniji no ikad i EU će učiniti sve što može kako bi pridonijela tom cilju. U Libiji je ključno stvoriti kapacitete kako bi vlasti mogle preuzeti kontrolu nad teritorijem i kopnenim i morskim granicama te se boriti protiv krijumčarskih i tranzitnih aktivnosti", stoji u deklaraciji koju su čelnici 28 zemalja članica usvojili na neformalnom summitu u Valletti, glavnom gradu Malte.
Dan prije, u četvrtak, talijanski premijer Paolo Gentiloni i libijski premijer Fayez al-Seraj potpisali su sporazum u kojem je preuzeta obveza financiranja migrantskih kampova u Libiji. Taj sporazum u petak su podržali svi čelnici EU-a.
U talijansko-libijskom sporazumu stoji da će kampovima upravljati libijsko ministarstvo unutarnjih poslova. U tim kampovima, od kojih neki već postoje, boravit će migranti "dok ih se ne deportira ili dok se dobrovoljno ne odluče za povratak u svoju zemlju".
Italija će osigurati obuku osoblja kampova te liječničku skrb za migrante.
Čelnici EU-a u svojoj deklaraciji navode da je za održivu migrantsku politiku ključno "osigurati učinkovitu kontrolu na vanjskim granicama i zaustaviti ilegalni priljev u EU".
Tijekom prošle godine, nakon zatvaranja zapadnobalkanske ili, kako se sada naziva, istočnomediteranske rute, broj dolazaka u Europu spao je na jednu trećinu od broja dolazaka u 2015. godini.
Međutim, još uvijek je veliki pritisak migranata koji iz Libije isplovljavaju prema Italiji, tzv. srednjemediteranskom rutom. Tom je rutom prošle godine u Europu stiglo 181.000 ljudi, a preko 4.500 ljudi izgubilo je život u pokušaju prelaska.
S približavanjem proljeća taj bi pritisak još više mogao rasti, stoga iz EU-a ističu "odlučnost poduzimanja dodatnih mjera kako bi se znatno smanjio migrantski priljev srednjemediteranskom rutom i razbio poslovni model krijumčara ljudima".
Kao prioritetne mjere koje treba poduzeti u vezi sa srednjemediteranskom rutom, EU navodi obuku, opremanje i potporu libijskoj obalnoj straži i drugim tijelima, zatim daljnje napore na razbijanju krijumčarskih lanaca i organizacija, pomoć lokalnim zajednicima u Libiji, posebice u obalnom području i kopnenim granicama na migrantskoj ruti kako bi im se popravila socijalno-ekonomska situacija.
Nadalje, navodi se i osiguranje primjerenih prihvatnih centara u Libiji, suradnja s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za izbjeglice, poticanje dobrovoljnog povratka izbjeglica, jačanje informacijskih aktivnosti usmjerenih prema migrantima u Libiji i zemljama njihova podrijetla i tranzita, te pomoć u smanjenju pritiska na libijske kopnene granice kroz jačanje kapaciteta za kontrolu granica.