Na oko 400 stranica i uz osamdesetak fotografija svih važnijih postava Držićevih djela na Igrama, Ivankovićeva knjiga Držićeve predstave promatra i u kontekstu njihova značaja u širem opsegu razumijevanja, interpretiranja i revitaliziranja njegove književne ostavštine.
"Cijele 2017. obilježavat ćemo 450 godina od smrti Marina Držića, a zagrebačka promocija prvi je događaj u nizu manifestacija koje će se održavati ove godine", najavila je Željka Turčinović urednica Biblioteke Mansioni u okviru koje je knjiga objavljena.
Za Ivankovićevu knjigu, jednu iz 'dubrovačkog niza' te biblioteke, ustvrdila je kako uz povijest Igara i ambijentalnog teatra pokazuje da je Držić i danas moćan pisac.
"Fasciniralo me toliko novih, dosad nepoznatih podataka, reminiscencija na povijest Igara, ali i što pokazuje kako je Držić kroz Igre postao naš suvremenik i koliko je u organskom spoju s Dubrovnikom, mentalitetom Dubrovčana i svime onime što taj grad jest", rekla je.
Teatrologinja Snježana Banović smatra da je riječ o materijalu s 'planeta Držić' beskrajne i neiscrpne inspiracije, u repertoarnom i spisateljskom smislu. "Knjiga je stručno, ali i pitko, napeto štivo koje se teško ispušta iz ruke", ocijenila je.
Po njezinim riječima, autor Držićevim djelima na Igrama pristupa kronološki, ali i detektira kontekst u kojemu su predstave nastajale te kako se festival u pojedinim razdobljima vodio i organizirao.
Autor knjige Hrvoje Ivanković istaknuo je kako niti jedan drugi hrvatski pisac, uz Miroslava Krležu, nije bio toliko kontinuirano prisutan na sceni kao Držić, iako je do kasnih desetljeća 19. stoljeća bio potpuno zaboravljen.
Njegov se kazališni povratak dogodio tek prije Drugog svjetskog rata, a koliko je bio popularan govori i podatak da je samo od 1945. do 1955. u hrvatskim kazalištima bilo čak dvadeset različitih postava "Dunda Maroja".
Ta je predstava zapamćena i kao najizvođenija na Igrama, u svim žanrovima, od komedija i mjuzikla do lutkarskih. Od osnutka dubrovačkog festivala odigrano je trideset premijernih i dvadesetak gostujućih predstava Držićevih djela, dok je samo nekoliko sezona prošlo bez njega.
Za Ivankovića posebno je zanimljiv fenomen 'simbioze' Držića te festivala i publike kojoj su njegova djela bila najomiljeniji dio festivalskog repertoara, no koja je znala biti i vrlo kritična, pa su možda i neke za povijest teatra bitne i prekretničke predstave bile nepravedno napadane.
Autor je, kako upućuje sam podnaslov knjige, za knjigu koristio kritike i osvrte predstava, arhivski materijal i novinske reportaže, uspjevši u feljtonističko-publicističkom stilu prenijeti i dio izjava i sjećanja izvođača i autora tih predstava te marginalija koje su ih pratile
Ulomke iz knjige, koju su objavili Hrvatski centar ITI i Društvo dubrovačkih pisaca, na promociji je čitao glumac Frano Mašković.