Direktor Ryanaira Michael O’Leary najavio je da bi letovi tom kompanijom mogli postati besplatni unutar sljedećih pet godina. S medijima je podijelio svoju viziju prema kojoj bi letovi bili besplatni, a kompanija zarađivala podjelom prihoda od putnika s aerodromima te udjelom u trgovačkim i maloprodajnim prihodima koji se na njima ostvaruju.
Najava mogućnosti besplatnih letova nije prva ideja takvog tipa koju je plasirao čelnik Ryanaira. Već je predlagao uvođenje vertikalnih sjedala u zrakoplovima, naplaćivanje upotrebe toaleta te mogućnosti da putnici lete stojeći, uz minimalnu cijenu karte.
Gerila marketing
Hinini sugovornici, dobri poznavatelji prilika u zrakoplovstvu, smatraju da je Ryanair posegnuo za prokušanom taktikom gerila marketinga pri čemu je bitno da mu se ime pojavljuje u kontekstu poželjnom za kupce/putnike.
Ideja je prerevolucionarna i poslužila je tome da se ime kompanije pojavi u svjetskim medijima. Uz strogu troškovnu učinkovitost to nije totalno nemoguće, ali je krajnje nevjerojatno, kažu Hinini sugovornici.
Navode pritom niz troškova kojima su izložene aviokompanije i koji moraju biti uračunati u cijenu karte i koji objašnjavaju zašto je letenje i dalje skupo.
Prvo su troškovi osoblja, onoga na letovima i "zemaljskog", potom dolazi održavanje, ključno za sigurnost letenja i imidž kompanije. Tu su i leasing zrakoplova, osiguranje, aerodromske usluge, troškovi kontrole letenja i naravno goriva.
Svi ti troškovi moraju biti manji od prihoda od prijevoza putnika, njihove prtljage, razne robe i pošte, kako bi letovi bili isplativi, ali i kako bi se ponešto zaradilo.
Valja razmotriti i koliko puta tjedno postaviti let, koja se prosječna cijena može postići te, konačno, mogu li broj putnika i prosječna cijena osigurati profitabilan let.
Sve su to izazovi s kojima se susreću tradicionalne aviokompanije, no low-costeri im pušu za vrat snižavanjem troškova. Te kompanije karte prodaju isključivo putem interneta, u floti najčešće imaju zrakoplove samo jednog tipa koje zbog brojnosti naružbi nabavljaju povoljnije, catering na letovima je skroman ili ga uopće nema i imaju zakonski minimalan broj zaposlenih.
Pored toga, služe se zračnim lukama na kojima su naknade niske, no Hinini sugovornici kažu da se baš u tome krije rizik za aerodrome koji ulaze u poslovne aranžmane s low-costerima. Takvi aerodromi, naime, ostvaruju skroman promet, a low-coster se pojavljuje kao onaj koji nudi uspostavu većeg broja letova, u zamjenu za niske tarife.
To pak iziskuje znatna ulaganja, pri čemu se, kaže Hinin izvor, često crpi novac lokalnih zajednica bez jamstva dugoročnog održavanja prometa i uz zahtjeve niskobudžetnih kompanija za podjelom profita od dovezenih putnika.
Oni koji razmatraju, zasad tek medijsku najavu Ryanaira o poslovnom modelu besplatnog letenja, uz podjelu profita potrošnje putnika u zračnim lukama, možda bi trebali uzeti u obzir takva iskustva.