Za razliku od zapadnih europskih zemalja, gdje je takve djece puno više - Njemačka brine za 70 tisuća djece bez pratnje, u Hrvatskoj je trenutno zbrinuto 19-ero djece koja čekaju spajanje s obiteljima u drugim europskim zemljama.
Sustav zaštite djece bez odgovarajuće pratnje u Hrvatskoj je uspostavljen Protokolom o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja stranih državljana i mehanizmom posebnih skrbnika.
Pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Diana Topčić Rosenberg upozorava da ima prostora za unaprjeđenje tog protokola pa će biti revidiran.
Prema postojećem protokolu djecu zatečenu bez pratnje mlađu od 14 godina prima se u domove za odgoj djece i mladeži, a ako su starija, onda u prihvatilišta za azilante u Kutini i Zagrebu.
Prema riječima Topčić Rosenberg, djeci je potrebno osigurati pravo na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju o budućnosti i pružiti im mogućnost traženja i spajanja s obitelji.
„Ako se to ne pokaže kao opcija i ako djeca izraze želju da imaju azil u Hrvatskoj, onda im treba osigurati pravo na smještaj u obitelji, pravo na pristup obrazovanju, pravo na učenje jezika i uključivanje u društvo“, kazala je pomoćnica ministrice.
Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić kazala je pak da se zasad može reći da broj djece bez pratnje nije prevelik, ali da se to mijenja, pa može biti veći.
Po njezinim riječima jedan od osnovnih problema vezan za djecu bez pratnje je pitanje smještaja. Smatra da bi za takvu djecu trebalo organizirati posebnu ustanovu jer sadašnji kapaciteti, kaže, nisu dostatni ili prihvatljivi. „Djecu smještaju s odraslima što nije dobro ili, ako je riječ o Zagrebu, u Dom za djecu s poremećajima u ponašanju, gdje toj djeci sigurno nije mjesto“, upozorila je pravobraniteljica.
Uočeni su i problemi s prevoditeljima koji, za razliku od MUP-a, često nisu osigurani u sustavu socijalne skrbi, rekla je Milas Klarić.
Problem su i skrbnici za poseban slučaj jer ih nema dovoljno i često nemaju dostatan kontakt s djecom. Navela je da ima problema i u zdravstvu, koje nije odgovorilo na pitanje cijepljenja djece, te u obrazovnom sustavu, u koji bi, smatra, djecu trebalo pustiti makar i neformalno dok ne rješe dokumente.
Djeci je također potrebno omogućiti učenje jezika ali i osmisliti organizaciju vremena s obzirom na to da je za djecu najgora besposlica jer tako postoji miogućnaot da upadnu u probleme s ponašanjem.
Pomoćnica ministrice kaže kako očekuju da će se početkom idućeg tjedna definirati proširene lolkacije za smještaj djece kako bi bila smještena u adekvatnom okruženju.
Predstojnica UNICEF-a za Hrvatsku Valentina Otmačić kazala je da djete nakon što bude uočeno bez pratnje dolazi pod skrb sustava socijalne skrbi, dobije skrbnika, bude smješteno, te se obavlja zdravstveni pregled i počinje psihosocijalna skrb.
Često su ta djeca u teškom psihičkom stanju zbog svega što su doživjela. Priča takvog je kao najgori horor film, rekla je. Ta su djeca doživjela svašta tijekom svog putovanja – od toga da su na njih pucali do toga da su bili zatočeni od krijumčara, kazala je Predstojnica UNICEF-a Hrvatska, koji toj djeci pruža psihosocijalnu pomoć.
Kod traženja najboljih rješenje, rekla je predstojnica, treba uzeti u obzir sve okolnosti: odakle je došlo djete i kamo ide, ima li tamo nekoga. Većina djece se zaputila u zapadnu Europu i nisu sretna što su u Hrvatskoj, rekla je.
Često se osjećaju odraslijima nego što jesu, misle da sa svojih 14 ili 15 godina mogu sami krenuti put zapadne Europe, ali mi znamo da nije tako i da im prijete velike opasnosti, tako da se moramo s njima dogovarati oko mogućeg rješenja, rekla je Otmačić.
Naglasila je kako je važno da se djeca u međuvremenu i obrazuju, pa stoga žele da se sustav obrazovanja bolje struktuira i da im bude ono dostpuno dok su u Hrvatskoj.
Hrvatska za razliku od, primjerice Nizozemske, još nije došla na razinu da djecu može smjestiti u udomiteljske obitelji čija je skrb daleko bolja od skrbi u institucijama. Radimo i na tome s našim partnerima, to jest jedna konačna ideja, kazala je Otmačić.
Prema podacima Eurostata samo je u 2015. više od 88.300 djece izbjeglica bez pratnje zatražilo azil u Europskoj uniji, od koja su mnoga prošla kroz jugoistočnu Europu.