Ove godine, festival se u Zagrebu održao od 4. do 11. rujna, dok se splitski program odvija od 5. do 14. rujna. Goste posljednjeg zagrebačkog programa pozdravio je u Dvorani Mueller Kina Europe glavni urednik Frakture Seid Serdarević. Zahvalio je svim književnim gostima festivala, svim njegovim posjetiteljima, programskom timu i volonterima, te pokroviteljima "bez kojih festivala ne bi ni bilo".
Na posljednjoj ovogodišnjoj festivalskoj tribini "Razotkrivanje" s Pogačarom je razgovarao urednik i književnik Roman Simić, koji je kazao kako je riječ o "čovjeku kojeg ću uvijek izabrati u bilo kojoj gomili, autoru koji ispituje granice jezika, jako ga dobro osjeća, koji u svojoj poeziji uvijek radi nešto što je na rubu i rizično, koji ima razumne metafore i gnuša se svakog jezičnog čistunstva".
"Druga stvar koja prati Pogačara i bez koje je njegov opus nezamisliv je njegov interes za glazbu, jer on je i sam glazbenik, o glazbi piše i čuje ju posvuda. Treća stvar bez koje je svako njegovo književno putovanje nezamislivo je književnost sama", dodao je.
Autor četiri pjesničkih, triju esejističkih i jedne prozne knjige, Marko Pogačar (1984.) nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, te je smatran jednim od najboljih hrvatskih modernih pjesnika, preveden u tridesetak zemalja.
Napisao je zbirke pjesama "Pijavice nad Santa Cruzom" (2006.), "Poslanice običnim ljudima" (2007.), "Predmeti, pjesme" (2009.) i "Crna pokrajina" (2013.), knjige eseja "Atlas glasova" (2011.), "Jer mi smo mnogi" (2011.) i "Jugoton gori!" (2013.), te knjigu priča "Bog neće pomoći" (2012.).
Urednik je u Quorumu i Zarezu, te je jedan od organizatora književnog festivala Prvi prozak na vrh jezika, a priredio je i antologiju suvremene hrvatske lirike "Hrvatska mlada lirika" (2014.). Zbirke su mu objavljivane i u e-izdanju i na e-knjizi su među čitanijim naslovima.
Sonet ceste koja se proteže preko pet kontinenata
Pogačar je na festivalu predstavio svoju najnoviju, putopisno-esejističku knjigu "Slijepa karta", objavljenu u izdanju Frakture. Podnaslovljena kao "sonet ceste", knjiga je najavljena kao "raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrčani mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije".
"U toj knjizi Pogačar putopisu pristupa na način koji nije nalik niti jednom drugom putopisu, a sve tekstove objedinjuju dvije stvari: jedna je putovanje, a druga glavni junak, narator", istaknuo je Simić.
Pogačar je kazao kako ta knjiga ne pripada kanonu putopisne literature u klasičnom žanrovskom smislu, "no, u vrijednosnom smislu, ona jest putopis jer svi su tekstovi organizirani po toj nekoj putopisnoj matrici, iako su sve u toj knjizi opisane priče toliko intimne da iz njih nećete saznati ništa supstancijalno o zemljama koje posjećujem".
"Ta knjiga u tome smislu jest 'bastard', koji je rezultat promišljanja kako reći nešto o tom svojem putovanju, a da to ne bude neka narcisoidna priča o samome sebi", napomenuo je.
U knjizi Pogačar čitatelja vodi na put Europom, Azijom, Afrikom i objema Amerikama, pokušavajući naći odgovor na pitanje: što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr?
U pisanju te knjige uopće ga nisu zanimale uobičajene putopisne matrice, koje mu se čine uglavnom promašenima i vrlo udaljenima od literature, otkrio je autor.
Pokušaji pronalaska definicije za njegovo djelo odveli su ga, tako, do naziva "sonet ceste", kojim aludira na matricu romana ceste: "To za mene jest neka vrlo apstraktna verzija romana ceste, onako kakvom je ja zamišljam", kazao je.
Svijet kao apstraktna shema
U njegovoj knjizi, različiti kontinenti i gradovi često, međutim, nisu puno više od kulise: putovanje je samo jedan od načina za preispitivanje nekih naturaliziranih premisa, čvrstih točaka.
"Uvijek krećem od ideje da je poezija neka vrsta putopisa po jeziku. Iskoračujući u neki drugi prozni rod nisam mogao, onoliko koliko sam htio, iskoračiti iz tog putopisa, a logika putopisa podrazumijeva ispisivanje svijeta", kazao je Pogačar.
Karte su ga oduvijek fascinirale "kao objekt i kao umjetničko djelo", a ono što političke karte čini zanimljivima su granice, "jer karta bez granica jedna je koloristička dosadna karta, bez intenziteta".
Zato u svojoj putopisnoj knjizi svijet predstavlja kao apstraktnu shemu, najčešće niti ne imenujući države: "Bio mi je zanimljiv i izazovan taj jedan proces 'gradnje' mape, proces kolorističkog ustanka kroz proces pisanja, ta jedna 'svjetotvorba', upisivanje", pojasnio je.
Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom, pita se u knjizi Pogačar; je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti; te što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje, uz cestu?
"Slijepa knjiga", zapravo je, na neki način bojanka: konture su, ovakve ili onakve, moguće zadane, ali sve ono unutra čitatelj je pozvan učitati i ispisati sam, kazao je autor. "Nisam htio istraživati na klasičan način, htio sam krenuti kao neka vrsta 'tabule rase', sa svim stereotipima i predrasudama o nekoj zemlji i narodu, i iz te pozicije od nje napraviti neku vrstu bojanke", pojasnio je.
Tribina s Pogačarom privukla je u Kino Europu veliku čitateljsku publiku, koja je zainteresirano pratila piščev razgovor s Romanom Simićem, a kraj festivalskih događanja okrunio je nastup DJ-a Filippa Lippija u predvorju Kina Europe.
Splitski dio festivalskog programa zaključit će u srijedu 14. rujna gostovanje u Gradskoj knjižnici Marka Marulića njemačke spisateljice, glumice i kazališne redateljice hrvatskoga podrijetla Adriane Altaras.