Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petiri organizirala je konferencija o humanitarnom djelovanju blaženoga Alojzija Stepinca u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Radnom skupinom Europske pučke stranke za međukulturalni i religijski dijalog.
O životu i djelu Alojzija Stepinca govorili su Esther Gitman, američka povjesničarka židovskog podrijetla, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić te profesori Hrvatskog katoličkog sveučilišta Mario Kevo, Jure Batelja i Jure Krišto.
"I danas u historiografiji nailazimo na konstataciju da je zagrebački nadbiskup u vrijeme Drugoga svjetskog rata 'kontroverzan'. Ta je tvrdnja neočekivana u svjetlu činjenice da su njegovi suvremenici, ugledni svjetski autoriteti, humanisti, čak komunistički vođe, isticali Stepinčevo djelovanje u vrijeme rata kao uzorno, dosljedno i nevjerojatno hrabro", rekao je u svom izlaganju dr. Jure Krišto.
Krišto ističe da je Stepinac postao kontroverzan onoga trenutka kada je Komunistička Partija Jugoslavije odlučila slomiti Stepinčev otpor komunističkoj ideologiji i politici priređujući montirani sudski proces i osuđujući ga na 16 godina zatvora.
"Komunisti su ga zbog političkih razloga osudili, a mnogi interesni krugovi, pa i povjesničari, prihvatili su tu osudu kao vjerodostojan pokazatelj i temelj za povijesni narativ o Stepincu. Stoga je važno upozoriti da je danas Stepinac 'kontroverzan' samo onima koji njegovo suđenje i osudu na komunističkome sudu uzimaju ozbiljno i koji optužbe protiv Stepinca iznijete na tom suđenju promatraju kao stvarne pokazatelje, kao povijesnu istinu", kaže Krišto.
Stepinac će prestati biti kontroverzan kada se na na europskim i svjetskim sveučilištima jednako snažno osudi komunistička ideologija kao i nacionalsocijalistička i fašistička i kad se s jednakim žarom osude zločini sljedbenika tih ideologija, dodaje Krišto.
Profesor Krišto je govorio i o propagandi koja je uslijedila nakon rata, spomenuvši, između ostaloga, da je 1948. godine objavljena opsežna knjiga masona Viktora Novaka "Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj".
"Kakvo propagandno sredstvo je ta knjiga bila pokazuje i to da je u Srbiji nedavno bila prevedena na engleski jezik, a episkopi Srpske pravoslavne crkve predali je papi Franji ove, 2016. godine", kaže Krišto, govoreći o protivljenju Srpske pravoslavne crkve kanonizaciji Stepinca koja je u tijeku.
Krišto je citirao riječi Ive Politea, koji je 1946. godine branio Stepinca na suđenju, koje su za vrijeme komunizma bile zabranjene za objavu jednako kao Stepičev govor na kraju montiranog procesa. "Htio bih naći onoga, tko se usred okupiranoga Zagreba ovako hrabro javno ispriječio tada još najmoćnijemu Hitleru, manje moćnome Mussoliniju i još manje moćnome Paveliću", rekao je tada Politeo.
Esther Gitman iznijela je svoje poglede na Stepinca na temelju, kako je kazala, tisuća pročitanih dokumenata i mnogobrojnih razgovora koje je vodila s preživjelim Židovima, koji su svjedočili u njegovu korist.
Rekla je da je Stepinac 10. travnja 1941. na dan proglašenja NDH bio "vrlo veseo", ali da je njegova sreća vrlo kratko trajala jer je ubrzo shvatio da Pavelić vodi marionetsku vladu, a da stvarnu kontrolu imaju nacistička Njemačka i u nešto manjoj mjeri fašistička Italija. "Ubrzo se distancirao od vlasti NDH", rekla je.
Istaknula je da su unatoč činjenici da se Stepinac borio protiv ustaškog režima, njegovi protivnici su tvrdili da je propustio suprotstaviti se ustašama i arijevskoj idelogiji zbog toga što se veselio uspostavi NDH.
Ona kaže da su ti njegovi protivnici u krivu, navevši niz Stepinčevih istupa koji dokazuju da se protivio nacističkoj ideologiji i postupcima.
Rekla je da su njegove propovjedi slušali ne samo katolici, nego i oni koji inače nisu išli u crkvu, da su te propovjedi tiskane i umnožavane u tisuće primjeraka koji su se dijeli okolo tako da je to na neki način preuzelo ulogu oporbenog tiska ustaškom režimu.
Iako je Stepinac javno osuđivao ustaše, dodaje Gitman, on nikada nije prekinuo odnose s režimom jer je kao nadbiskup morao surađivati s vlastima u interesu naroda i kako bi se izbjegla anarhija.
Po završetku rata, Tito je kao i njegovi prethodnici kralj Aleksandar i Ante Pavelić, htio odbaciti Stepinca, ali da pritom ne odbaci Hrvate, stoga je počeo zagovarati novi tip Katoličke crkve koja bi bila neovisna o Vatikanu, a čemu se Stepinac snažno protivio, kaže Gitman.
Navela je i riječi Milovana Đilasa da "problem koji je Stepinac imao s Titom nije bila njegova (Stepinčeva) politika prema ustašama, nego njegova politika komunistima, ponajviše njegova vjernost Rimu".
Ona je istaknula da se iz Stepinčevih govora može zaključiti da se zauzimao za mirnu koegzistenciju naroda, da su njegovi ciljevi bili slični onima zbog kojih je uspostavljena Europska unija.
"Stepinac se može ubrojati među europske vizionare i vođe poput Konrada Adenauera, Jena Moneta, Winstona Churchila, Waltera Hallsteina, Alcidea De Gasperija, da nabrojim samo neke od njih", rekla je Gitman.
Mario Kevo, docent na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, govorio je o humanitarnom radu i ulozi nadbiskupa Stepinca u spašavanju djece za vrijeme drugog svjetskog rata.
Kevo je kao iznimno vrijedan izvor za istraživanje o Stepinčevu pomaganju djece naveo dnevničke zapise Austrijanke Diane Budisavljević (rođ. Obexer), supruge uglednog zagrebačkog liječnika dr. Julija Budisavljevića, koja je pokrenula i za cijelo vrijeme trajanja rata vodila akciju, znanu kao Akcija Diane Budisavljević, s ciljem pomaganja židovske i srpske djece i njihovih majki.
"U ratnim je okolnostima zagrebački nadbiskup posredstvom Caritasa i u suradnji s brojnim Srbima, okupljenima u 21 skupinu suradnika, kao i s Dianom Budisavljević spasio 27.215 srpske djece, ratne siročadi i velik broj žena i muškaraca", rekao je Kevo.
Profesor Juraj Batelja u svom je izlaganju rekao da su komunisti Stepincu zbog odbijanja da odcijepi Katoličku crkvu u Jugoslaviji od Vatikana montirali politički proces na kojem je osuđen na 16 godina zatvora.
On je također nazvao Stepinca europskim vizionarom, navodeći njegove riječi da je ujedinjenje Europe "postulat zdrave pameti".
Također je naveo i riječi kojima je Stepinac popratio potpisivanje rimskih ugovora, kojima su stvoreni temelji današnje EU.
"To je početak nove ujedinjene Europe, što toliko želim. Bogu hvala, da gledam barem njezine početke. To će jednog dana biti prva sila svijeta. Daj, Bože, da i naš jadni narod uđe tu, i tu nađe svoje rješenje", rekao je Stepinac 1957. godine.
Batelja je rekao da nije korektno Stepinca suditi po tome što je sudjelovao u državni ceremonijama jer je zbog svoje uloge morao poštovati građanskui vlast.
"Ne bi bilo pravedno pravedno konvencionalne postupke, uobičajene za državni ceremonijal, uzimati kao polazište za ocrnjivanje nadbiskupa Stepinca. Dapače, njegovi nastupi, postupci i govori jasno potvrđuju da je osuđivao i rasnu ideologiju i zločine protiv čovjeka i njegove imovine. S pravom je mogao reći: 'Nisam nikada smatrao niti smatram državom bilo koju političku stranku'", rekao je Batelja.
Batelja kaže da je Stepinac hrabro osuđivao postupke ustaških vlasti i da je ta hrabrost zadivila i samog njemačkog vojnog predstavnika u Zagrebu, Edmunda Glaisea von Horstenaua, koji je rekao: "Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio, s propovjedaonice živ ne bi sišao".
Napomenuo je i da su "partizanske radio postaje u vlastite promidžbene svrhe prenosile odlomke iz propovijedi u kojima je nadbiskup Stepinac otvoreno, hrabro i bez straha osuđivao progone nevinih ljudi. Prenosile su ih i radiopostaje Madrid, London, New York i druge. To je samo raspirivalo mržnju Nijemaca i ustaša prema hrabrom nadbiskupu".
Nijemci su ga nazivali "prijateljem Židova", Židovi, ustaše i neki Nijemci držali su da je "mrzitelj Nijemaca", partizani su ga, dok su se borili za vlast, simpatizirali, a kad su osvojili vlast, proglašavali su ga "ustašom" i "neprijateljem naroda". Dokumenti potvrđuju da je nadbiskup Stepinac postao "milosrdni Samaritanac" svim potrebetima, mučenik za jedinstvo Katoličke Crkve i građanin Europe u kojoj se promiče i brani dostojanstvo ljudske osobe, rekao je Batelja.
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić rekao je da je Alojzije Stepinac svojim životom i djelovanjem jedan od "preteča svih temeljnih ideja na kojima se gradila zajednica europskih naroda i država, ideja koje je on crpio iz vjere, vjernosti temeljnim načela morala i poslanja Crkve, braneći uvijek posebnost i važnost svake osobe bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost i spol te njegovu savjest, posebice u teškim vremenima ustaškog i komunističkog režima i totalitarizma".
U ime radne skupine Europske pučke stranke za interkulturalni dijalog govorio je slovenski zastupnik Lojze Peterle.
On je Stepinčevu sudbinu usporedio sa sudbinom Gregorija Rožmana, ljubljanskog biskupa u vrijeme Drugog svjetskog rata, kojega su komunističke vlasti osudile na 18 godina strogog zatvora zbog kolaboracije. Biskup Rožman nije dočekao novu vlast, nego je pred komunistima pobjegao u SAD, gdje je 1959. i umro.
"Nijemci nisu gledali na Stepinca i Rožmana kao na saveznike nego kao proivnike. Obojica su spasili puno Židova", rekao je Peterle.
Organizatorica konferencije Marijana Petiri najavila je da će sva izlaganja dati prevesti na engleski i podijeliti ih svim zastupnicma Europskog parlamenta kako bi se upoznali s djelovanjem Alojzija Stepinca.