Time bi, kako ističe, te osobe ostvarile prava koja su im zagarantirana Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom – na uključenost i život u zajednici, zaštitu osobnog integriteta te jednakost pred zakonom.
"Nepostojanje sustava izvanbolničkog liječenja i psihijatrije u zajednici uzrok je višestrukih i dugotrajnih hospitalizacija, što posljedično dovodi do gubitka radne sposobnosti, socijalnog isključivanja, izolacije i stigmatizacije. Često napuštene od obitelji, bez potrebne podrške društva, mnoge osobe s duševnim smetnjama ostaju i desetljećima zatvorene na psihijatrijskim odjelima ili u drugim institucijama", ističe se u priopćenju iz Ureda pravobraniteljice.
Napominju da danas u Hrvatskoj brojne osobe s duševnim smetnjama žive i u domovima za psihički bolesne odrasle osobe, jer nisu razvijene usluge podrške životu u zajednici, kako bi ove osobe mogle voditi smisleni i produktivan život u skladu sa svojim preostalim sposobnostima.
Ističu da je, unatoč zaključcima brojnih stručnih rasprava da je potrebno uspostaviti sustav izvaninstitucionalne mediko-psiho-socijalne podrške, u nas još uvijek prevladavajući oblik brige o osobama s mentalnim oštećenjima onaj institucionalni. Stoga apeliraju na nužnost izmjena zakonodavstva koje će osigurati ostvarivanje njihovih ljudskih prava i dostojanstva dokidanjem nedobrovoljnih smještaja sukladno međunarodno preuzetim obvezama.
Iz Ureda pravobraniteljice upozoravaju da se osobe s duševnim smetnjama učestalo samo zbog postojanja bolesti lišava poslovne sposobnosti, a u Hrvatskoj je, navode, poslovne sposobnosti lišeno oko 18.000 osoba. Time, naglašavaju, te osobe gube svaku pravnu osobnost, jer ih se onemogućava u odlučivanju i o najosnovnijim pitanjima vlastitog života, a premda je novi Obiteljski zakon iz 2015. ukinuo institut potpunog lišenja poslovne sposobnosti, dinamika nužnog preispitivanja okolnosti i razloga lišavanja poslovne sposobnosti nije zadovoljavajuća.
Osobe s duševnim smetnjama zaštitu svojih prava trenutno pronalaze pred Europskim sudom za ljudska prava gdje je u više presuda utvrđena povreda nekog od njihovih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. "Hrvatska tako svojim građanima čija su prava povrijeđena plaća naknade štete, umjesto da zakonodavstvo uskladi sa zahtjevima poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom", napominju iz Ureda pravobraniteljice.
Pohvalnim ocjenjuju pokušaje malobrojnih udruga i pojedinaca koji rade na uključivanju u zajednicu kroz stanovanje uz podršku te zapošljavanje, "a time i na promjenu odnosa društvene zajednice prema osobama s mentalnim oštećenjima", istićući da njihova iskustva mogu poslužiti kao podloga za razvoj sustava liječenja, rehabilitacije i sveobuhvatne podrške u zajednici osobama s duševnim smetnjama.
"Stoga apeliramo za promjenu paradigme liječenja i rehabilitacije osoba s duševnim smetnjama, kao i intenzivan razvoj usluga za podršku životu u zajednici. Time bi i ove osobe ostvarile prava koja su im zagarantirana Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom – pravo na uključenost i život u zajednici, zaštitu osobnog integriteta, jednakost pred zakonom i druga prava", zaključuju u priopćenju iz Ureda pravobraniteljice.