U suradnji s
Hrvatskim čitateljskim društvom i uz pomoć Hrvatskoga saveza
slijepih članovi kluba zvučne knjige posuđuju i "čitaju"
kod kuće, a u knjižnici se sastaju svakog prvog ponedjeljka u
mjesecu i raspravljaju o njima.
Kako je nakon svoje pijanističke točke rekla članica "Bijele sove" Danica Rob, zasad imaju na raspolaganju oko 200 knjiga, od klasičnih do suvremenih, u izdanju Hrvatske knjižnice za slijepe.
Sadržaj čitaju profesionalni
spikeri i glumci, a na posljednja četiri sastanka, uz stručnu
pomoć zaposlenika knjižnice i elektroničkih pomagala, poput "Poet
compacta", čitača ekrana "SuperNova" i aplikacije
"Jaws", čitali su i komentirali "Osmog povjerenika"
Renata Baretića, "Umijeće utrkivanja po kiši" Gartha
Steina, "Posrednika" Johna Grishama, "Čovjeka koji je
skakao u srce požara" Nicholasa Evansa i "Čudo u Poskokovoj Dragi" Ante Tomića.
Gost na proslavi
prve obljetnice, kazališni i filmski redatelj Mario Kovač, koji ima deset godina
iskustva sa slijepim i slabovidnim glumcima u zagrebačkome
kazalištu "Novi život", rekao je kako - budući da surađuje sa
slijepim glumicama i glumcima iz BiH - može reći da je Hrvatska, pogotovo
Zagreb, raj za slabovidne osobe po ponudi knjižnica za slijepe i zvučnim i drugim pomagalima za
kretanje kroz grad te po njihovu aktivnom kulturnom i društvenom životu.
"Mogu reći da se u
društvu bitno ruše predrasude, ali deset godina nakon
suradnje s kazalištem 'Novi život', mogu reći da, iako je dobro da u
zamci žaljenja slijepih osoba nikada nisam bio, da sam u početku
bio nestrpljiv, da sam na prvim čitačim probama tražio previše.
Mislim da sam u početku ljestvicu držao previsoko, no ona se
dizala postupno i sada smo profesionalci po kvaliteti, ali i
prijatelji, a naše predstave mogu ići ravnopravno na bilo koji
mainsteam festival", rekao je Kovač.
Govoreći o radu na doktorskoj disertaciji "Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama", Kovač je istaknuo kako do kraja 18. stoljeća nije bilo moguće školovanje osoba bez vida, kao uostalom i osoba s raznim drugim oblicima invaliditeta, što je velika mrlja na povijesti školstva unatoč doprinosu mnogih slijepih umjetnika, počevši od Homera, najstarijega poznatog slijepog pisca zapadnoga civilizacijskog kruga.