Ako pogledate Njemačku, žestoka javna rasprava vodi se oko toga kako zbrinuti milijun migranata, treba li ograničiti njihov broj i, u nekim krugovima, kako zaustaviti njihov dolazak.
S druge strane, u Francuskoj možete čuti naciju koja misli da je u ratu, koja i dalje živi u izvanrednom stanju i u šoku je nakon terorističkih napada u Parizu u studenome prošle godine u kojima je ubijeno 130 ljudi.
U Velikoj Britaniji se pak raspravlja o nacionalnom suverenitetu i mogućem Brexitu pred referendum u lipnju koji bi mogao okončati britansko shizofreno članstvo u EU-u.
Pogledate li istočno prema Poljskoj, ljudi se svađaju oko nastojanja nove vlade da stavi medije i ustavni sud pod kontrolu, oko toga tko je bio komunistički doušnik prije 40 godina te oko ruske prijetnje za istočnu Europu.
Diljem središnje Europe vodi se rasprava o tome kako se oduprijeti njemačkom pritisku da preuzme brigu o dijelu izbjeglica.
Na jugu, Talijani i Portugalci posve su zaokupljeni internim raspravama o tome kako pokrenuti gospodarski rast unatoč strogim europskim proračunskim pravilima i istodobno račistiti probleme u bankovnom sektoru, dok su Španjolci preokupirani katalonskim separatizmom, političkom paralizom i rizikom od raspada zemlje.
Kada se čelnici tih zemalja okupe u Bruxellesu, često se ne mogu složiti ni o čemu bi uopće trebali raspravljati.
Migrantsku krizu nije moguće ni odgoditi ni ublažiti
Na zadnja dva summita EU-a, Velika Britanija htjela je da fokus bude na njezinim zahtjevima da reformira svoje odnose s EU-om i dobije "poseban status" koji će premijer David Cameron moći istaknuti kada bude vodio kampanju za ostanak prije referenduma 23. lipnja na kojem će Britanci odlučiti žele li ostati u EU-u.
Cameron je postigao dogovor 19. veljače, no mnogi europski čelnici bili su frustrirani zbog toga što su morali trošiti vrijeme na takva, po njihovu mišljenju, sporedna pitanja i retoričke formulacije dok im vlastita kuća gori.
"Svi u dvoranama za sastanke i na hodnicima bili su prilično ljuti zbog toga što se bavimo nekakvim opskurnim pitanjima kao što je indeksacija dječjih doplataka, dok imamo prave probleme u Siriji, države članice koje zatvaraju granice, velika pitanja kojima bismo se zapravo trebali baviti umjesto toga", rekao je jedan europski diplomat koji je sudjelovao u tim pregovorima.
Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se bori za politički opstanak suočena s kritikama u vlastitim redovima zbog svoje politike otvorenih vrata prema izbjeglicama, željela je da se EU bavi hitnim mjerama za osiguranje europskih vanjskih granica, registracijom migranata, vraćanjem odbijenih tražitelja azila njihovom kućama i raspodjelom izbjeglica među državama članicama.
U očajničkoj želji da se pronađe zajedničko "europsko rješenje" za migrantsku krizu, Merkel je izborila održavanje još jednog europskog summita s Turskom 7. ožujka, nekoliko dana prije triju njemačkih regionalnih izbora na kojima bi protuimigrantski desničari mogli dobiti puno glasova.
Francuski predsjednik Francois Hollande u Bruxellesu traži veću suradnju u borbi protiv terorizma i potporu za vojnu akciju protiv Islamske države u Siriji i Libiji.
Njegov premijer Manuel Valls razljutio je njemačke dužnosnike iskoristivši posjet nedavnoj konferenciji o sigurnosti u Muenchenu kako bi kritizirao politiku dobrodošlice prema izbjeglicama kancelarke Merkel i poručio da Europa ne može više primati migrante.
Za razliku od mnogih drugih europskih kriza u prošlosti, kada se neslaganje moglo odgoditi ili razdvojiti u postupne korake koji bi politički spor pretvorili u tehnokratski proces, ne postoji način na koji bi se migrantsku krizu moglo odgoditi ili ublažiti.
Događaji na terenu razvijaju se brže nego što EU uspijeva reagirati. Vlade duž glavne zapadnobalkanske migracijske rute, pod pritiskom populista, prebacuju problem na svoje susjede.
'Inducirana koma' za Schengensku zonu
Austrija, ključna tranzitna zemlja, jednostrano je sredinom veljače ograničila dnevni broj migranata i zahtjeva za azil koje želi primiti.
Austrija je prošli tjedan sazvala sastanak deset srednjoeuropskih država i država zapadnobalkanske rute, bez predstavnika Njemačke, EU-a ili Grčke, glavne točke ulaska migranata u EU, radi koordinacije nacionalnih mjera za zaustavljanje migrantskog vala, što ukazuje na sve manji autoritet Bruxellesa i Berlina u tom pitanju.
I dok brodice s migrantima unatoč zimskom vremenu i dalje svakodnevno pristižu iz Turske, ta blokada brzo pretvara Grčku, gospodarski najslabiju članicu EU-a, u golem izbjeglički kamp.
Premijer Aleksis Cipras poručio je da njegova država neće postati "skladište duša" i upozorio da će blokirati druge europske projekte ako grčki partneri ne budu željeli podijeliti taj teret.
Države članice uglavnom su zanemarile kvote za prihvat izbjeglica na koje su pristale prošle godine, a Mađarska planira referendum o tome treba li uopće na to pristati.
Velika Britanija i Francuska pognule su glavu radije nego da pomognu Merkel, najiskusnijoj europskoj čelnici koja uživa najveće poštovanje.
Cameron ne želi primiti izbjeglice koje su već stigle u Europu strahujući da bi zbog protivljenja javnosti mogao izgubiti referendum. Hollande se također boji jačanja potpore krajnje desnoj Nacionalnoj fronti Marine Le Pen ako ponudi Berlinu veću pomoć.
Osim malo vjerojatnog zaustavljanja migrantskog vala iz Turske u tjednima koji dolaze, najvjerojatniji ishod je da će schengenska zona, koja obuhvaća 26 država, biti službeno suspendirana na dvije godine kako bi se spriječio njezin nekontrolirani raspad.
Veliko postignuće europske suradnje na kontinentu kojim su stoljećima harali ratovi bit će tako stavljeno u 'induciranu komu' kako bi se spriječilo da odmah ne umre. Posljedica će vjerojatno biti dugi redovi na granicama koji su gotovo nestali prije dva desetljeća.
Njemačka će tada, sa ili bez Angele Merkel, vjerojatno morati uvesti vlastita ograničenja za prihvat migranata.
Dok god europski čelnici, slabi i podijeljeni, budu okupirani svojim internim problemima, unija koja je nakon Drugog svjetskog rata osigurala okvir za prosperitet počet će se urušavati, upozorava Reuters.