Cilj ovog zakona je pomoć u borbi protiv nezaposlenosti usklađivanjem ponude i potražnje na tržištu rada, pri čemu ažurirana pravila pridaju veću pozornost prekograničnim regijama i mladima.
EURES je uspostavljen 1993. kao mreža za suradnju Europske komisije i javnih zavoda za zapošljavanje država članica EU-a (kao i Švicarske, Norveške, Islanda i Lihtenštajna) te partnera, poput privatnih agencija za zapošljavanje, sindikata i udruga poslodavaca.
Novi EURES portal spaja životopise s odgovarajućim ponudama radnih mjesta, a sva radna mjesta objavljena u službenim zavodima za zapošljavanje u zemljama članicama bit će dostupna na EU web portalu.
"Svjedoci smo visokoj nezaposlenosti u nekim zemljama EU-a, a u isto vrijeme postoji dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta zbog nedostatka kvalificirane radne snage. EURES platforma u prvoj fazi ekspanzije mogla bi olakšati pristup stotinama radnih mjesta koja su još uvijek prazna", rekao je Heinz K. Becker koji je vodio donošenje zakona u Parlamentu.
"Nikada prije nismo vidjeli ovakav način pružanja podrške, posebno mladim ljudima koji su u potrazi za poslom. Svaki kandidat za radno mjesto odsad ima mogućnost ispuniti svoj životopis i prijaviti se za posao. Njihove životopise sada može izabrati bilo koji poslodavac diljem EU", dodao je Becker.
Automatizirano usklađivanje radnih mjesta i molbi za zapošljavanje za radnike bit će besplatno, ne smije biti diskriminacije na temelju nacionalnosti u pogledu zaposlenja, plaće i radnih uvjeta, te se treba osigurati pristup za osobe s invaliditetom.
Zastupnici Parlamenta uspjeli su proširiti mrežu, tako da članom može postati i privatna organizacija koja pruža usluge i radnicima i poslodavcima. Privatne agencije mogu se pridružiti mreži te će njihova slobodna radna mjesta biti oglašena na internetskom portalu zajedno s onima javnih službi. Prihvaćen je i amandman kojim se potiču prekogranična tržišta rada EURES-a.
Taj zakon, u obliku u kojim ga je donio Parlament, još treba usvojiti Vijeće ministara. Na snagu će stupiti nakon objavljivanja u Službenom listu EU-a, a države članice ga moraju primijeniti u roku od dvije godine.