Vozači se na cesti različito odazivaju na ponašanje drugih sudionika u prometu, a odlučujuće je kako se pojedinac suočava sa svojim osjećajima i nesigurnošću, ističu u priopćenju LSE i Goodyear.
Zaključci psihologa pokazuju da vrijeme provedeno za volanom može biti vrlo stresno i puno frustracija, a u vožnji se na taj stres različito reagira. Većina tipova ponašanja može izazvati opasne situacije u prometu, zato je upravo razumijevanje svoga ponašanja prvi korak do boljega ovladavanja ponašanja i posljedično sigurnije vožnje, stoji u priopćenju.
Jedan od tipova je "učitelj" koji želi da drugi vozači budu svjesni gdje su pogriješili, stoga ih poučava o pogreškama. Za svoj trud u educiranju očekuje priznanje.
Drugi je uvjeren da ga okružuju sami nesposobnjakovići, a satisfakciju pokušava naći u ponižavajućem vikanju na druge vozače, to je "sveznalica".
"Natjecatelj" uvijek mora biti ispred ostalih vozača, ljuti se ako mu netko stane na put, a ako ga netko želi preteći odmah će ubrzati. U koloni drži malu udaljenost do vozila ispred sebe tako da se nitko ne može ugurati ispred njega.
"Osvetnik" želi druge vozače želi kazniti za svaki pogrešan potez koji primijeti, pri čemu se može dogoditi da izađe iz vozila i neposredno pristupi drugom vozaču.
S druge strane, "filozof" prihvaća bez problema postupke drugih vozača, ma kakvi oni bili, i pokušava ih racionalno objasniti. Za vrijeme vožnje uspješno kontrolira svoje osjećaje.
"Neutralni promatrač" neprimjereno ponašanje drugih sudionika u prometu shvaća neosobno, a smatra ih opasnim vozačima.
"Bjegunac" pak tijekom vožnje sluša glazbu ili razgovara telefonom i tako se izolira od vanjskih čimbenika. Radije se posvećuje nečemu drugome tako da se ne treba baviti ostalim vozačima na cesti, tu je riječ o strategiji kojom se štiti od uvreda drugih.