Nova istraživanja uvelike su nadopunila dosadašnje spoznaje o rimskom naselju Aquae Iasae, koje se na mjestu današnjih Varaždinskih Toplica nalazilo od 1. do 4. stoljeća i bilo poznato širom Rimskog Carstva po ljekovitoj termalnoj vodi.
Stručnjaci zagrebačkog Arheološkog muzeja na tom
području provode istraživanja već šezdesetak godina, a između
2011. i 2015., tamo je pronađeno više od 50 žrtvenika, natpisa,
reljefa i skulptura, te 17 tisuća rimskih kovanica, koje su kao
zavjetni darovi ubacivane u 'sveti izvor'.
"Dosad nismo znali da je ondje bilo svetište, gdje su se uz popratne rituale štovala božanstva vezano uz liječenje i ozdravljenje, a zbog termalne vode, plinova i para iz vrućeg izvora to je bilo i mjesto proricanja", rekla je autorica izložbe Dora Kušan Špalj za Hinu.
Kao posebno atraktivne izloške izdvojila je skulpture Apolona i Dijane, te reljef s prikazom božanstava zdravlja (Eskulapa i Salus) koji predstavljaju izuzetna umjetnička djela 3. stoljeća. S obzirom da su napravljeni od alpskog mramora pokazuju da su u blizini radili vrhunski majstori, dodala je.
Na izložbi će se, osim kamenih spomenika, predstaviti predmeti od keramike, stakla, metala - ukupno njih 146, te samo arheološko istraživanje i konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni na nalazima i na lokalitetu.
Kako bi potpunije doživjeli samo nalazište izložba donosi i njegovu 3D rekonstrukciju, a nekoliko puta mjesečno moći će virtualno prošetati svetištem Aquae Iasae, uz pomoć animacije i 3D naočala, najavila je autorica izložbe.
To je prvi put da se u Hrvatskoj rezultati arheoloških istraživanja predstavljaju s pomoću opreme za virtualnu stvarnost koja omogućuje doživljaj izgleda lokaliteta u rimsko doba.
Povijest istraživanja slavnog rimskog lječilišta
Arheološka istraživanja na tom području, koja stručnjaci Arheološkog muzeja iz Zagreba provode od 1953., pokazala su da je na prostoru današnjeg gradskog parka, oko izvora termalne vode bio izgrađen javni dio naselja Aquae Iasae.
Zahvaljujući termalnoj vodi naselje se razvilo kao lječilišno središte u tom dijelu Rimskog carstva, a iz istog su razloga, Varaždinske Toplice, koje i dalje koriste vodu iz istog izvora, danas turističko-lječilišni centar.
Kompleks se sastojao od svetišta - hramova s trijemovima izgrađenima oko izvora te kupališnog dijela koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom. Najbolje su sačuvani objekti iz doba cara Konstantina, ponegdje s visinom zidova i do tri metra te zidnim slikarijama i podovima, sačuvanim ispod slojeva travertina koji su se nataložili kao posljedica nekontroliranog razlijevanja termalne vode iz izvorišta u razdoblju nakon rimskog vremena.
Krajem šezdesetih u jednom od hramova pronađena je skulptura božice Minerve iz 2. stoljeća, koja se uvrštava u najreprezentativnije spomenike iz rimskog vremena na tlu današnje Hrvatske. Izrađena je od mramora alpskog porijekla i najvjerojatnije je nastala u jednoj od radionica tzv. noričko-panonskog umjetničkog kruga odnosno na prostoru rimskih gradova Celeija (Celeia, današnje Celje), Petovijo (Poetovio, današnji Ptuj) ili naselja Aquae Iasae.
Istraživanja su se nastavila krajem devedesetih godina iskopavanjima uz izvor termalne vode. Do tada su postojale samo pretpostavke o izgledu rimskog izvorišta, pa je kao veliko iznenađenje došlo otkriće zidova izvorišnog bazena, veličine oko 13 x 8 metara.
Iako se smatralo da su tim pronalaskom otkrivene sve tajne lokaliteta, to nije bilo tako. Iduća istraživanja, 2011. i 2012. godine, pokazala su kako su za popravke izvorišnog bazena u 4. stoljeću korišteni stariji natpisi, reljefi, pa čak i skulpture koje su, kao običan građevinski materijal, poslužile za gradnju i zatrpavanje.
Uz ranije otkrivene dedikacije nimfama, Dijani, Fortuni, Minervi pronađeni su natpisi posvećeni Asklepiju i Higiji, Apolonu, te Izidi i Serapisu, što je potvrdilo da je kultni karakter tog prostora razvijan na štovanju raznih božanstava vezanih uz liječenje i ozdravljenje.
Među novim nalazima posebno se ističe mramorna skulptura boga Apolona, vjerojatno s početka 3. stoljeća, što je pokazalo da ga se štovalo kao boga liječenja, bog Sunca i proroštva.
Kušan Špalj je podsjetila da je izložba prošle godine prikazana u Ljubljani, u povodu proslave dvije tisuće godina Emone. "To je vrlo zahtjevan projekt za postavljanje da bi bio putujući, no cilj nam je da se na samom lokalitetu napravi izložbeni objekt gdje bi se nalazi za stalno izložili", zaključila je.
Nastala je u suradnji Arheološkog muzeja u Zagrebu i Cankarjevog doma u Ljubljani, a u Zagrebu će se moći razgledati do 23. travnja.