Osječka psihijatrica Sandra Anton istaknula je kako je velik broj psihičkih oboljenja onkoloških pacijenata još uvijek neliječen zbog nedovoljne psihijatrijske ekipiranosti onkoloških timova, iako je tendencija da se pristupa individualizirano i cjelovito, a te bolesnike liječi klinički i psihijatrijski.
Onkološke klinike u svim KBC-ima i Klinici za dječje bolesti, iako nedovoljno ekipirane, imaju stručnjake za psihološku pomoć pomoć oboljelima u svim stadijima liječenja, ali i pomoć njihovim obiteljima i medicinskom osoblju.
Kao zadaća za budućnost nameće se potreba bolje educiranosti timova primarne zdravstvene zaštite, s obzirom da onkološka dijagnoza i liječenje utječu na sve aspekte života, te izazivaju veliki stres za oboljelog i za obitelj, suočene sa strahom, bespomoćnošću i nemogućnošću kontrole, istaknuo je psihijatar Križo Katinić iz Klinike za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice.
Na skupu je pozdravljeno povećanje broja postelja za palijativne bolenike u novoj mreži javne zdravstvene službe, te je istaknuto da je prije dva mjeseca na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb otvorena posebna ambulanta za psihoonkologiju, sa suportivnom psihološkom pomoći onkološkim bolesnicima, ali i palijativnom skrbi onima s najtežim dijagnozama.
Kako je pojasnila predstojnica Klinike Marijana Braš, orijentirani su na liječenje boli i kontrolu ostalih simptoma, psihosocijalnu podršku, ali i na rad s obitelji te održavanje kvalitete života oboljelog.
Bolesnicima je potrebna pomoć kako bi se što lakše nosili s agonijom, a njihove obitelji sa smrću i žalovanjem. "Obiteljima u žalovanju važno je pomoći da ne razviju osjećaj krivnje zbog smrti bliske osobe, a osoblje na onkološkim odjelima treba osposobiti za komunikaciju s oboljelima i emocionalnu podršku jer se s izlječenjem od depresije i boli oboljelima vraća i želja za životom", ustvrdila je Braš te poručila kako više nije upitno treba li nam psihoonkologija, već kako i koliko ljudi treba za to educirati.
Andreja Bogdan iz Hrvatske psihološke komore upozorila je na potrebu ponovnog uključivanja psihologa u zdravstveni sustav iz kojega su isključeni prije 20 godina, tako da ih u tom sustavu trenutačno radi svega 230, i to kao nezdravstveni radnici.