Monografija predstavlja baroknu arhitektonsku baštinu nastalu na tlu Hrvatske tijekom 17. i 18. stoljeća, kada je Hrvatska kao 'predziđe kršćanstva' bila na razmeđi talijanskog i srednjoeuropskog baroka i pod utjecajem povijesnih prilika nastao osebujan pluralizam na tom području sa zajedničkim stilskim okvirom.
Na više od 712 stranica predočena je sinteza dosadašnjih spoznaja, ali i otkriveni rezultati autoričinih višegodišnjih znanstvenih terenskih i arhivskih istraživanja, kao i komparativnih sa susjednim srednjoeuropskim i mediteranskim državama.
Zahvaljujući doprinosu naručitelja umjetnosti, biskupa, crkvenih redova, državnih institucija, komunalne uprave, feudalnih veleposjednika barokna je arhitektura u Hrvatskoj zaživjela i ostala, o čemu svjedoče i brojne ilustracije u knjizi - tekst prati više od 600 fotografija, shematskih prikaza i skica, a nabavljena je i dosad dijelom nepoznata, atraktivna arhivska građa iz zemlje i inozemstva.
Građa je sistematizirana kronološki po regijama, a u stručnoj literaturi dosad uobičajena podvojenost na kontinentalnu i jadransku Hrvatsku prevladana je tipološkom i stilskom komparacijom arhitekture na cjelokupnom teritoriju. Napravljena je tipološka podjela po vrstama arhitekture, sakralne i profane, a svaka je grupacija spomenika prezentirana u svom prostorno-urbanističkom i povijesnom okviru.
Posebno je težište na istraživanju ishodišta tipologije i stila, koja se uslijed tadašnje gospodarske i političke situacije te teritorijalne podijeljenosti Hrvatske nalaze izvan njezinih granica, u srednjoeuropskom i mediteranskom krugu, od Rima i Venecije do Graza i Beča.
Osim baroka, knjiga prikazuje paralelne stilove, gotiku, renesansu i manirizam u 17. stoljeću, te rokoko i klasicizam u 18. stoljeću, kao i nove rezultate istraživanja udjela pojedinih europskih arhitekata u formiranju hrvatske barokne arhitekture, te prihvaćanja njihovih utjecaja u domaćim krugovima naručitelja i graditelja.
"Uz nove spoznaje o okolnostima i vremenu nastanka pojedinih arhitektonskih spomenika, reinterpretirana je njihova dosadašnja valorizacija u hrvatskom i europskom kontekstu, što je ujedno i glavni znanstveni doprinos knjige u odnosu na postojeću stručnu literaturu", ističu iz Naklade Ljevak, dodajući da je namijenjena povjesničarima umjetnosti, povjesničarima arhitekture, arhitektima, studentima i široj kulturnoj javnosti.
Katarina Horvat-Levaj diplomirala je povijest umjetnosti i arheologij na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je magistrirala i doktorirala, a više od trideset godina radi na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, među ostalim na nizu tema vezanih uz arhitekturu i urbanizam ranoga novog vijeka na području cijele Hrvatske, posebice Dubrovnika.
Uz izložbene projekte urednica je publikacija iz serija "Umjetnička topografija Hrvatske" i "Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti", a objavila je i niz znanstvenih radova te knjiga.
Za monografiju "Barokne palače u Dubrovniku" je dobila Državnu godišnju nagradu za znanost, a za monografiju "Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu" Godišnju nagradu HAZU te Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti "Radovan Ivančević".
Predaje u naslovnom zvanju izv. prof. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te na Doktorskom studiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, povremeno i na Sveučilištu u Grazu.