Luksemburg, država s oko 550.000 stanovnika, omeđena Francuskom, Njemačkom i Belgijom, koristi svoje šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom za stvaranje pravnog okvira prema kojem bi u jednoj suverenoj državi mogli vrijediti zakoni susjedne države ukoliko se oko toga usuglase dvije regije uz granicu.
Ako, primjerice, jedna hrvatska i jedna mađarska regija dogovore zajednički projekt u zdravstvu, obrazovanju ili gospodarstvu, bilo bi moguće da se u toj hrvatskoj županiji primjenjuju mađarski zakoni. I suprotno, ako dvije regije ocijene da je bolje hrvatsko zakonodavstvo u određenom sektoru, hrvatski zakon bi bio na snazi u Mađarskoj. Ista logika vrijedila bi u slučaju Hrvatske i za ostale susjedne zemlje Italiju i Sloveniju, a zatim i za države koje nisu članice EU-a, BiH, Srbiju i Crnu Goru.
„Luksemburg predlaže novi zakonski instrument. Putem ankete su došli do zaključka da postoje velike prepreke u daljnjem jačanju prekogranične suradnje u Europi“, kaže Nikola Dobroslavić, župan Dubrovačko-neretvanske županije i glavni izvjestitelj Odbora regija, tijela EU-a u kojem sjede regionalni i lokalni predstavnici iz svih 28 zemalja Unije.
Odbor regija prva je institucija koja se trebala očitovati o prijedlogu Luksemburga, prije nego ga razmotre Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, Europski parlament koji predstavlja građane, i konačno Vijeće EU-a, gdje stajališta iznose države članice.
„Pristali smo da prijedlog ide dalje. Mi ga ne odbijamo, ali smatramo da ga Europska komisija mora dobro analizirati“, rekao je Hini u Bruxellesu Dobroslavić, prvi hrvatski izvjestitelj Odbora regija, tijela osnovanog 1994. s ciljem uključivanja lokalnih vlasti u procese odlučivanja.
Problemi u pograničnim prostorima zbog neusklađenosti
Nacionalni zdravstveni sustavi, primjerice, neusklađeni su u pograničnim prostorima, uključujući režime za hitne slučajeve, pitanja nadležnosti zdravstvenih djelatnike zaposlenih pod različitim jurisdikcijama i potrebu autorizacije za naknadu troškova. Sve to sada otežava lokalnom stanovništvu korištenje brže i bliže zdravstvene usluge.
„Smatramo da bi isti zakoni s obje strane granice bili dobri i u školstvu“, kaže izvor iz predsjedništva Luksemburga, najbogatije zemlje i jedne od šest osnivača EU-a, koja je u prošlosti služila kao neutralna zona između rivala Francuske i Njemačke. U rujnu je luksemburški državni tajnik za održivi razvoj i infrastrukturu, Camille Gira, rekao kako je glavni grad Luxembourg namjeravao izgraditi sustav za upravljanje vodama s njemačkim partnerom s druge strane granice, no zbog različitih standarda nisu se mogli usuglasiti.
„Sada nije moguće provesti prekogranične projekte zbog razlika u zakonodavnim okvirima glede radnog prava, poreza, socijalne sigurnosti, zaštite okoliša...“, dodaje izvor iz Luksemburga.
Luksemburškim se prijedlogom, međutim, otvara pitanje ustavnosti jer se njime države članice pozivaju na primjenu zakonodavstva druge države članice unutar svog teritorija. Primjena takvih novih režima u pograničnim područjima mogla bi stvoriti nove razlike između onih područja gdje bi se primjenjivao zakon druge zemlje i ostalih dijelova gdje bi ostali domaći nacionalni zakoni.
Pitanja koja otvara poseban status
„Svaka definicija posebnog statusa pograničnog područja povlači rizik političkih konotacija, a posebno u osjetljivim područjima gdje su prisutni pripadnici nacionalnih manjina“, navedeno je u Nacrtu mišljenja Odbora regija, dokumenta kojeg je na sjednici u Bruxellesu predstavio Dobroslavić, član HDZ-a i matične Europske pučke stranke.
Odbor regija, kojeg čine predstavnici različitih i suprotstavljenih političkih opcija, objavio je zajednički dokument s amandmanima pod naslovom „Jačanje prekogranične suradnje: Ima li potrebe za boljim regulatornim okvirom? “.
Naime, od 2006. godine postoji pravni okvir za prekograničnu suradnju nazvan Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) u sklopu koje se dvije ili više država, regionalnih ili lokalnih vlasti mogu uskladiti prilikom zajedničkog projekta. To je platforma preko koje njeni članovi mogu osnovati jedinstvenu pravnu osobu, koristiti jedinstvena pravila za provedbu zajedničkih inicijativa na različitim geografskim prostorima, a prilikom svega toga nije potrebno potpisivati međunarodni sporazum kojeg bi morali ratificirati nacionalni parlamenti.
Takva platforma proizlazi iz Ugovora o funkcioniranju EU-a, no njena promjena koja bi se odnosila na zakonodavne i policijske ovlasti zahtijeva stvaranje pravne osnove koja trenutačno nije predviđena Ugovorima.
Dobroslavić smatra da se prije uvođenja takvog novog zakonskog instrumenta prvo mora iskoristiti postojeći. „Nisu iskorišteni svi njegovi potencijali“, ističe.
Izvor iz luksemburškog predsjedništva nije zadovoljan takvom suzdržanom reakcijom. „Naša inicijativa je dobra, no vidjet ćemo što će biti“, kaže.
Krajem idućeg mjeseca mišljenje Odbora regija trebalo bi biti predstavljeno nacionalnim ministrima zaduženima za regionalno planiranje, na neformalnom sastanku u Bruxellesu. Inicijativa Luksemburga će se zatim naći u uredima divovske, zakrivljene zgrade Europske komisije.
Predsjednik Europske komisije je Jean-Claude Juncker, premijer Luksemburga od 1995. do 2013. i član desnog-centra okupljenog oko Europske pučke stranke. On je zagovornik dublje integracije EU-a.
„Ovo je tek početak. Od razmatranja od eventualnog usvajanja inicijative moglo bi proći nekoliko godina“, kaže Dobroslavić. „Granične regije su laboratoriji europske integracije. To su mjesta gdje je zajedničko tržište najvidljivije i gdje su njegovi uspjesi i neuspjesi najuočljiviji“, zaključuje.