"Svakodnevno u trgovinu uđe tristotinjak ljudi, ljubitelja punk rocka ili običnih zainteresiranih turista koji tu dolaze iz svih krajeva svijeta želeći steći barem nekakav dojam kako je to nekada izgledalo", kazao je Hini Michael Tarasco, voditelj trgovine luksuzne muške odjeće dizajnera Johna Varvatosa koja se tu nalazi od 2008.
Zaposlenici su na njih navikli i rado ih puštaju da slobodno fotografiraju ono što je danas još od kluba ostalo – originalne zidove. Varvatos je lokal preuzeo dvije godine nakon što se legendarni klub zatvorio i u njegovo je uređenje uložio više od milijun dolara. I sam ljubitelj dobre glazbe, odlučio je pokušati sačuvati dio CBGB-jeva nasljeđa koje su gradile generacije posjetitelja i izvođača, mnogi od kojih su upravo tu i započeli svoje karijere, pa je zadržao izvorne zidove, a neke je dijelove čak zaštitio i staklenim vitrinama.
Kako osnivač CBGB-ja Hilly Kristal u više od 30 godina vođenja kluba nije uložio ni centa u bilo kakvu obnovu, ti su zidovi - sa svojim slojevima plakata, oglasa, potpisa i parola – nevjerojatno vrijedni svjedoci jednoga važnog razdoblja u povijesti svjetske glazbe.
Alternativna estetika vs tržišna ekonomija
Klub je otvoren 1973. na adresi 315 Bowery u newyorškom East Villageu, danas središtu manhattanške bohemije i umjetničke elite. "Tada je Bowery bio dio tako opasne četvti da je vlasnik zgrade Kristalu prepustio prostor za 600 dolara mjesečno, bez ikakva ugovora", kazao je u razgovoru za Hinu vodič kroz newyorške punk-rock lokacije Bobby Pinn, koji je radio s bendovima poput Ramonesa, Nirvane, Offspringa, Smashing Pumpkinsa i Holea, i dobar je poznavatelj početaka američke glazbene punk i rock kulture.
Grad New York u međuvremenu se odlučio obračunati s kriminalom i beskućništvom koje je činilo taj dio grada opasnim za život, te je postupno sve zgrade u svojem vlasništvu učinkovito ispraznio od ranijih stanara, obnovio, te stanove razdijelio zaslužnim građanima, mahom umjetnicima koji su se tu doseljavali u potrazi za jeftinim smještajem.
Urbanistički plan omogućio je rušenje starih i gradnju novih zgrada koje svojim arhitektonskim rješenjima ne smiju odstupati od duha lokacije, pa se tako do danas East Village razvio u umjetničko središte Donjeg Manhattana i mjesto luksuznog stanovanja za mnoge imućne i bogate Newyorčane – cijene stanova kreću se od dva do 18 milijuna dolara, a mjesečni najam dvosobnog stana iznosi oko pet tisuća dolara.
Uslijed takvog razvoja događaja, vlasnik zgrade u kojoj se nalazio klub CBGB Kristalu je 1996. podigao mjesečni najam na 18 tisuća dolara, da bi ga, nakon isteka ugovora 2006., podigao na više od 100 tisuća dolara. Iako se klub pokušao na sve načine održati, ipak je zatvoren oproštajnim koncertom Patti Smith 15. listopada 2006. koji je trajao do sedam sati ujutro idućega dana, da bi već istog poslijepodneva prostor bio posve ogoljen od inventara, kao da tamo nikada ničega nije ni bilo.
"U uvjerenju da će negdje drugdje u kratkome roku otvoriti novi CBGB, Kristal je odnio apsolutno sve, čak i pisoare, za koje je rekao da su 'od neprocjenjive vrijednosti, jer ih je koristilo toliko poznatih ljudi'", kazao je Pinn. Kristal je, nažalost, umro unutar godine dana od zatvaranja kluba, a priča o mjestu na kojemu su Ramonesi prvi puta nastupili 16. kolovoza 1974. ostaje dio bogate umjetničke povijesti New Yorka.
Kako je country ustuknuo pred punkom
"Puni naziv kluba je 'Country BlueGrass & Blues' i Kristal je u početku inzistirao isključivo na toj vrsti glazbe, a od bendova je zahtijevao da sviraju isključivo originalne stvari", kazao je Pinn.
Preokret je nastao kad su u klub u ožujku 1974. stupili članovi alternativnog sastava The Television, koji su ga uvjerili kako sviraju upravo country, bluegrass i blues. "Kad su stupili na pozornicu nastao je kaos, a ostalo je povijest", dodao je.
Upravo su The Television zaslužni za otvaranje vrata kluba ostalim kultnim predstavnicima punk-rocka, a u 33 godine postojanja tu su nastupile tisuće različitih bendova, od Ramonesa i Blondie, preko Dictatorsa, Johnnyja Thundersa, Voidoidsa, Joea Strummera, AC/DC i the Police, do Offspringa, Brucea Springsteena i drugih.
Klub je bio mjesto brojnih ključnih trenutaka svjetske glazbene povijesti: Talking Headsi su tu premijerno otpjevali svoju kultnu stvar "Psycho Killer", Patti Smith je u CBGB-ju imala po dvije večernje svirke četiri puta tjedno tijekom sedam uzastopnih tjedana prije nego što joj je producent Clive Davis osigurao ugovor s Arista Recordsom; u svibnju 1974. tu je nastupila i Debbie Harry kao vokal u bendu The Stillettos, a u travnju 1977. u klubu su nastupili The Damned, kao prvi britanski punk sastav na američkom tlu.
CBGB je postao kolateralna žrtva tržišne ekonomije koja je istisnula radikalnu avangardu koja egzistira na rubovima umjetničke i ekonomske održivosti, otvorivši vrata omraženom mainstreamu i skupim trgovinama. Ipak, East Village danas je mjesto sigurno i ugodno za život, a vlasnik modnog butika John Varvatos dovoljno poslovno promućuran da ne zanemaruje bogato glazbeno nasljeđe svoje trgovine.
"U butiku redovito održavamo koncerte – ispraznimo sav odjevni inventar i ugostimo neki rock&roll bend. Prije smo to radili jednom mjesečno, a sada dva do tri puta godišnje i posjećenost je odlična. Također, kod nas se može kupiti knjiga o povijesti CBGB-ja", istaknuo je Tarasco.
Povijest kreativne ekstravagancije 70-tih
East Village često nazivaju glavnim gradom svjetske kontrakulture, središnjim mjestom okupljanja pionira novog doba kreativnog, ekscentričnog, revolucionarnog i ekstravagantnog istraživanja u umjetnosti i glazbi.
Među njima su bili i Joey, Johnny, Dee Dee i Tommy Ramone – Joey je više od dva desetljeća živio na broju 115 ulice East 9th Street, par minuta hoda od CBGB-ja, a u East 2nd Streetu na broju 6 još se nalazi ime Artura Vege, "petog Ramonea", autora zaštitnog znaka benda u čijem su se stanu na prvome katu okupljali i družili, a Joey i Dee Dee su s njime neko vrijeme i živjeli.
"Johnny je fanatično navijao za New York Yankeese i otuda bejzbolska palica u logu Ramonesa, a članovi benda koji je obilježio supkulturu kraja 20. stoljeća često su nosili čiste bijele majice s posve mainstream znacima svojeg omiljenog bejzbol kluba", kazao je Pinn.
U istoj se ulici nalazi i nekadašnje zapušteno košarkaško igralište, danas posve uređen vrt "Albert's garden", u kojemu su Ramonesi pozirali za fotografiju za omot svojeg debitantskog albuma "Ramones" iz 1976. – udubljenje u zidu pred kojim su stajali i dalje se lijepo vidi, iako je zid oličen a na njega se šarmantno naslanja drvena klupica zgodno namještena usred bogatog raslinja.
Čitava ulica danas se počasno zove "Joey Ramone Place", a tabla koja to najavljuje najviše je postavljena tabla u gradu New Yorku – toliko su je često krali da gradske vlasti nisu imale drugog izbora.
Odmah iza ugla, na broju 105 2. Avenije, nalazio se slavni Fillmore East, nekadašnje kino koje je rock producent Bill Graham 1968. pretvorio u kultno mjesto promidžbe novih bendova. Prvi je koncert 8. ožujka 1968. tamo održala Janis Joplin, a ugostio je i Led Zeppeline, Doorse, Beach Boyse, Neila Younga, Jimija Hendrixa, Grateful Dead, Franka Zappu i mnoge druge. Tu su u listopadu 1969. The Who debitirali sa svojom rock operom Tommy. Fillmore East svoja je vrata zauvijek zatvorio u lipnju 1971., a danas su tamo uredi jedne banke.
Mnogo se toga odigravalo u East Villageu; umjetnici su tu doslovce živjeli svoju umjetnost, a mnogi su lokaliteti zauvijek upisani u anale povijesti upravo zahvaljujući njihovim glazbenim ostvarenjima: na uglu ulice St. Mark's Place i 2. Avenije i danas stoji Gem Spa, lokal na stražnjoj strani omota debitantskog albuma grupe New York Dolls iz 1973.; u ulici St. Mark's Place na broju 96-98 nalazi se zgrada s omota albuma Led Zeppelina "Physical Graffiti" iz 1975. i slično.
Grad im je uzvratio, pa je tako i danas moguće vidjeti komad gitare Petea Townshenda, razbijene na jednom od koncerata, ugrađen u mozaik na stupu ulične rasvjete na 2. Aveniji, djelo Jima Powera, poznatog i kao "The Mozaik Man" koji je diljem East Villagea ukrašavao stupove kao 'hommage' jednome vremenu. U obližnjoj East 4th Street na broju 234 Madonna je unajmila svoj prvi newyorški stan; Iggy Pop godinama je živio na adresi 143 Avenue B, a upravo je po toj aveniji i nazvao svoj 13. album iz 1999.
"Allen Ginsberg, Jackson Pollock, Jean-Michel Basquiat, Robert Mapplethorpe, Andy Warhol - svi su oni u nekom trenutku živjeli u East Villageu i pomogli pretvoriti taj dio Manhattna u ultimativno klupsko, umjetničko i glazbeno svjetsko odredište, jednu od glavnih arterija modernog, inovativnog i kreativnog New Yorka", zaključio je Pinn.
Piše: Gea Vlahović
* Korisnici uz ovaj tekst mogu besplatno preuzeti fotografije