Na otvorenju 2. Međunarodnoga kongresa plastične kirurgije ''Fellows in science'' i 10. jubilarnog Hrvatskoga kongresa plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije s međunarodnim sudjelovanjem Žic je novinarima izjavio kako je, osim neznanja, razlog maloga broja rekonstruktivnih zahvata i relativno mali broj plastičnih kirurga u Hrvatskoj te ograničen broj dvorana u kojima plastični kirurzi mogu raditi.
Žic smatra kako se mora povećati svijesti o potrebi takvih zahvata i mogućnosti za njih, a na pitanje kolika je stopa uspješnosti rekonstruktivne kirurgije, odgovorio je kako to ovisi o tehnici, ali da je u svakom slučaju uspješnost vrlo visoka.
"Rekonstrukciju dojke nakon karcinoma financijski pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), a uspješnost ovisi o tehnici i varira od 95 do 100 posto, ovisno o tome rade li se neki mikrokiruški zahvati i slično'', objasnio je.
Žic je spomenuo i da dio žena dolazi na operaciju profilaktički, odnosno nemaju karcinom, ali imaju veliki rizik od njegova nastanka. Objasnio je da su to žene koje imaju BRCA 1 i BRCA 2 gene pozitivne i kod njih je rizik od nastanka raka dojke između 65 i 80 posto''. Istaknuo je kako je u Hrvatskoj veliki problem što HZZO ne pokriva troškove genetskog testiranja žena s povećanim rizikom.
''Takvo testiranje košta oko tisuću eura i radi se na Institutu Ruđera Boškovića u Zagrebu, a čeka se oko četiri mjeseca'', izvijestio je Žic i dodao kako će u Dubrovniku od 1. do 4 listopada znanje s područja rekonstruktivne kirurgije podijeliti veliki broj predavača iz cijeloga svijeta.
Predsjednik Kongresa plastične kirurgije Marko Margaritoni rekao je kako je u Hrvatskoj danas više od 70 plastičnih kirurga i da njihov broj svaki dan raste, kao i broj bolnica u kojima se ovaj vid kirurgije izvodi, odnosno da danas više od deset bolnica ima odjele ili jedinice plastične kirurgije ili pojedinačne kirurge. Ocijenio je da se najbolji dijelovi rekonstrukcijske kirurgije u Hrvatskoj mogu mjeriti s međunarodnim uspjesima na tome polju.
Iako se, napomenuo je, u javnosti plastična kirurgija percipira kao estetska, to je tek mali dio posla plastičnih kirurga koji se, objasnio je, puno više bave rekonstrukcijom defekata nakon liječenja tumora ili sami rade poslove onkokirurgije i rekonstrukcije u istome kirurškom zahvatu.