Time je Hrvatska, pored krčkog pršuta, ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres, neretvanske mandarine, ogulinskog kiselog zelja/ ogulinskog kiselog kupusa, dobila još jednu, petu oznaku, čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu.
Proces zaštite naziva baranjski kulen započeo je u kolovozu 2010. kada je Udruga proizvođača baranjskog kulena podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.
Ministarstvo je u srpnju 2012. donijelo Rješenje o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla čime je naziv "baranjski kulen" postao zaštićen u Hrvatskoj, a u veljači 2014. Ministarstvo je uputilo Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na razini EU.
Nakon procedure na europskoj razini, objavom navedene Uredbe Komisije, naziv "baranjski kulen" upisuje se u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, navodi se u priopćenju Ministarstva.
Proizvodnja baranjskog kulena obuhvaća područje Baranje koju administrativno čini grad Beli Manastir i općine Bilje, Čeminac, Darda, Draž, Jagodnjak, Kneževi Vinogradi, Petlovac i Popovac.
Baranjski kulen je fermentirana trajna kobasica, proizvod od usitnjenog svinjskog mesa, pored soli začinjen mljevenom paprikom i bijelim lukom te paprom, napunjen u svinjsko slijepo crijevo (caekum) ili 'katicu'.
Kulen je ovalna oblika i čvrste konzistencije, a težina gotovog proizvoda iznosi minimalno 0,80 kg. Na presjeku, baranjski kulen ima karakteristično ujednačen izgled, što se postiže korištenjem uvijek iste granulacije od 8 milimetara prilikom usitnjavanja mesa u pripravi nadjeva.
Dominira miris po dimu, karakterističan za proizvode od mesa koji se podvrgavaju hladnom dimljenju. Okus baranjskog kulena blago je ljut, zbog dodatka mljevene paprike, s karakterističnom aromom dimljenog fermentiranog mesa koju nadopunjuju bijeli luk i papar.