Posljednja je to komedija toga velikog francuskog komediografa koja se, nakon 15 godina, ponovno našla na Gavellinim daskama, ovaj put u režiji Krešimira Dolenčića. "Umišljeni bolesnik" je i 11. uprizorenje Moliereovih drama u Gavelli od 1955. godine kada je redatelj Kosta Spajić postavio Moliereova "Don Juana" u prijevodu Radovana Ivšića.
Pred prepunom kazališnom dvoranom nastupio je glumački ansambl predvođen Enesom Vejzovićem u ulozi Argana koji je, uz glumce Barbaru Nolu, Anju Đurinović, Anju Šovagović Despot, Svena Šestaka, Igora Kovača, Sinišu Ružića, Đorđa Kukuljicu, Filipa Šovagovića i Nataliju Đorđević, nagrađen i velikim pljeskom publike,
"Umišljeni bolesnik" premijerno je izveden 1673. godine s autorom u ulozi umišljena bolesnika Argana. Moliere, koji je dugo bolovao od tuberkuloze, kolabirao je na četvrtoj izvedbi koju je jedva odigrao do kraja, a samo nekoliko sati nakon te izvedbe je umro.
Kako je istaknuto u najavi predstave, "Moliere bezobrazan i anarhističan, ironičan i zajedljiv propituje svoj svijet, ali i naš svijet, koristeći za to humor kao oruđe za dinamičan dramski obračun s onim što mu smeta".
Glumci igraju predstavu prema prijevodu što ga je sačinio Mladen Škiljan, dramaturginja je Ana Tonković Dolenčić, kostimografkinja Tea Bašić, scenografkinja Tanja Lacko, autor glazbe je Matija Antolić, a svjetlo je oblikovao Zdravko Stolnik.
Uz Argana Enesa Vejzovića, u ulozi njegove druge žene Béline nastupila je Barbara Nola, njihovu sluškinju Toinette odigrala je Anja Šovagović Despot, Arganovu kći Angélique Anja Đurinović, njegova brata Béraldea Sven Šestak, mladića Cléantea zaljubljena u Angélique Igor Kovač, doktora Diafoirusa Siniša Ružić, Diaforiusova sina i Angéliqueina udvarača Đorđe Kukuljica, djevojčicu Louison, mlađu Arganovu kći i Angéliqueinu sestru Natalija Đorđević, dok je Filip Šovagović interpretirao tri lika - doktora Purgona, Arganova liječnika, notara Bonnefoya i apotekara Fleuranta.
Moliereov Argan je hipohondar, a taj termin dolazi od izvorno grčke riječi hipohondrion (hypochóndrion) koja označava dio abdomena ispod desnoga rebrenog luka u području jetre i žuči, a termin hipohondar odavno je u upotrebi zato što se većina umišljenih bolesnika upravo žali na simptome i bolove iz toga dijela tijela. I dok se u ono doba hipohondrija smatrala slabošću karaktera, danas je ona službeno mentalni poremećaj, naziva se zdravstvena anksioznost i zavedena je u medicinske registre.
Moliere, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin rođen je 1622. godine u imućnoj pariškoj građanskoj obitelji. Nakon što je napustio pravničku struku posvetio se kazalištu, kao svestran teatarski čovjek, pisac i glumac. Više od deset godina putovao je s pokrajinskim kazališnim družinama, nakon neuspjela pokušaja da se afirmira u Parizu u okviru Illustre Théâtrea, a 1658. godine vraća se u prijestolnicu i te njegove pariške godine, sve do smrti 1673. godine, bile su i njegove najplodnije godine.
Među njegovim nezaobilaznim tekstovima su tri remek-djela - "Tartuffe" (1664.), "Don Juan" (1665.) i "Mizantrop" (1666.) te "Liječnik protiv volje" (1666.), "Amphitryon" (1668.), "Georges Dandin" (1668.), "Škrtac" (1668.), "Građanin plemić" (1670.), "Scapinove spletke" (1671.), "Učene žene" (1672.) i posljednje djelo "Umišljeni bolesnik" (1673.).
Moliere je, vjerojatno više od bilo kojega drugog francuskog pisca, igran i prevođen, u svijetu i kod nas. Prvi prijevod nekoga njegovog teksta na hrvatski jezik potječe iz pera Frana Krste Frankopana (koji je navodno i u austrijskoj tamnici, čekajući smrt, čitao Moliereovu komediju netom izašlu u Parizu). To je bio "Georges Dandin", preveden samo dvije godine nakon prikazivanja u Versaillesu.