Osim onih iz Hrvatske, ljeti su njihovi pacijenti i Rusi, Njemci, Slovaci, Poljaci, Česi, Slovenci i državljani BiH koji se na širem području Splita zatiču većinom zbog godišnjeg odmora. Nastradaju u prometnoj nesreći, nekom padu na planini, brdu, stijeni, moru ili im se jednostavno dogodila nesreća. Trenutačno na klinici najčešće leže neurokirurški pacijenti, njih čak 70 posto, a uz glavu zastupljene su često i višestruke ozljede ostalih djelova tijela.
Voditelj Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC Split Nenad Karanović ističe da na klinici radi 46 specijalista, 19 specijalizanata i stotinjak medicinskih sestara od kojih su 40- ak anesteziološki tehničari. Na jesen bi trebali dobiti još tri specijalizanta, a redovnim popunjavanjem medicinskog osoblja klinika bi za koju godinu mogla imati optimalnu kadrovsku situaciju. Kompletno medicinsko osoblje već godinama odrađuje iznimno težak i odgovoran posao, posebno u ljetnim mjesecima kada se broj pacijenata u toj bolnici, kojoj gravitiraju sve dalmatinske županije i dio BiH, podvostruči. No, ni tada nema nikakvog problema, niti se osjete bilo kakve razlike. Radi se punim intenzitetom i sve u interesu bolesnika za čije živote se uporno i dugotrajno bore.
"Unatoč tome što nam je u ljetnim mjesecima velika popunjenost, uvijek imamo mogućnost prijema i liječenja novih bolesnika. Zimi nam je popunjenost do 80 posto, no ljeti zaista imamo puno posla. Dosta nam dolazi stranaca koji većinom stradavaju u prometnim nesrećama ili na moru. Medicinsko osoblje je poprilično opterećeno. Odlično smo tehnološki opremljeni, usporedivo s Europom. Imamo uz svaki bolesnčki krevet suvremene strojeve za disanje i monitore uz visoko stručno i educirano osoblje. Da je naša bolnica na visokom stručnom i tehnološkom nivou govori i činjenica da se u JIL-ovima Klinike uz ostale već osam godina uspješno liječe i kardiokirurški bolesnici", kaže Karanović.
Zadnjih desetak godina u JIL- ovima je čak osam posto više ženskih pacijenata, otkriva i dodaje kako se jedan od odgovora krije i u tome što žene žive dulje. Uz to, njihovi bolesnici su sve starije životne dobi. Sada im prosjek iznosi 70 godina što je inače svjetski trend, jednim dijelom zbog napretka medicine, dok je s druge strane i stanovništvo sve starije i zahtjevnije u pogledu skrbi i liječenja.
Prije desetak godina prosjek ležanja u JIL-u bio je pet dana, sada je sedam. I to je trend u svijetu, a jedan od razloga je što se liječenje postupno produžuje radi dodatnih bolesti. Karanović ističe kako je svrha JIL-a liječenje najtežih, životno ugroženih bolesnika, bez obzira je li tu riječ o problemima sa sustavom za disanje, kardio-cirkulacijskim ili nečim trećim.
Mortalitet manji od 20 posto, sve više darivanja organa
Mortalitet se kreće slično kao i u ostatku svijeta i iznosi manje od 20 posto, prošle godine 18 posto. "U Europskoj uniji, ovisno od zemlje do zemlje, ali i o strukturi bolesnika (internistički, kirurški) koji se primaju, ta se brojka penje čak do 25 posto", objašnjava Karanović. Razgovore s obiteljima stradalih i oboljelih u pravilu obavljaju dežurni liječnici i to nije nimalo lako pogotovo ako je zdravstveno stanje zaista teško, priznaje.
"Ne postoji neki određeni protokol o postupanju. Sve ovisi od liječnika do liječnika na koji će način reći ono što mora. Netko od nas je više emotivan, netko manje. Svakako, stanje se mora reći. Nakon što je otvoren JIL za djecu za nijansu nam je 'lakše' jer smo do tada stalno bili pod stresom zbog velike empatije za najmlađe bolesnike. I vjerujte da se s bolesnicima koji duže leže na našoj klinici osoblje veže. Imamo puno suosjećanja za bolesnika i kada ga izgubimo, osoblju to zaista teško pada. Uloži se jako puno u liječenje, ne mislim u materijalnom smislu, nego u znanju i vještini da bi se čovjeku poboljšalo stanje, ali nažalost nismo svemoćni".
U slučaju moždane smrti, obitelji bolesnika vrlo često pristaju donirati organe, pa je tako u ovoj godini eksplantirano 11 umrlih bolesnika. Karanović ističe da imaju eksplantacijsko-transplantacijskog koordinatora i dva zamjenika koji su posebno educirani za komunikaciju s rodbinom. Tvrdi da su ljudi postupno postali senzibilizirani i shvaćaju koliko je potrebno darivati organe.
Napominje da u utvrđivanju moždane smrti ne može doći do greške jer nekoliko doktora različitih specijalnosti radi na dijagnostici. Provode se testovi egzaktnog utvrđivanja moždane smrti različitim suvremenim uređajima, pomoću kojih se s potpunom sigurnošću može dokazati moždana smrt, odnosno smrt bolesnika.
A da teški slučajevi sa JIL-ova imaju i sretne završetke pokazao je i primjer od prije pola godine u kojem je mlađi muškarac s akutnim infarktom srca zaprimljen u splitski JIL na Firulama nakon operacijskog zahvata. No sve mogućnosti splitske kardijalne kirurgije su bile iscrpljene i uz uporabu uređaja koji zamjenjuje rad srca i pluća (ECMO uređaj) hitno je trebao biti transportiran u zagrebačku bolnicu Rebro. Karanović se prisjeća da je cijela situacija bila nepredvidljiva i izrazito ozbiljna, kritična za bolesnika.
"Bilo je vrlo nezgodno, jer je čovjek jako krvario i bio na ECMO uređaju. Cijelim putem smo ga reanimirali. To je trajalo više od tri sata. Osim mene u vozilu je bio anesteziološki tehničar i perfuzionist.
Zbog teškog stanja bolesnika iz kola Hitne medicinske pomoći već smo kraj Bosiljeva zvali zagrebačku policiju i zamolili ih za pratnju od Lučkog do Rebra. Izašli su nam u susret i praktički smo 'proletjeli' kroz Zagreb u vrijeme najgorih prometnih gužvi između 17 i 18 sati. Za 15 minuta smo bili u bolnici i pacijenta predali živog. Za njegov život su se izborile i kolege u Zagrebu, te je nakon određenog vremena otpušten kući. Svi smo zbog toga bili zadovoljni, kako mi u Splitu, tako i kolege u Zagrebu. Lijep je osjećaj spasiti nekome život", kaže Karanović.