Međutim, ni pitanje eventualnog "Grexita" (izlaska Grčke iz EU-a) ni "Brexita" (izlaska Velika Britanije) nije u nadležnosti rotirajućeg predsjedništva. S Lisabonskim ugovorom, koji je uveo funkcije stalnog predsjednika Europskog vijeća i Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, rotirajuće predsjedništvo uvelike je izgubilo na važnosti, stoga ni luksemburško predsjedništvo neće igrati posebnu ulogu u dva navedena pitanja koja bi mogla obilježiti drugu polovicu ove godine.
Grčka se nalazi na rubu bankrota nakon što je jednostrano prekinula pregovore s vjerovnicima, a eventualni bankrot mogao bi voditi prema kaotičnom izlasku iz eurozone i EU-a.
Britanski premijer David Cameron želi vratiti u nacionalno okrilje neke od ovlasti koje se prepuštene tijelima EU-a. Naročito želi ograničiti slobodu kretanja radnika, kako bi spriječio tzv. "socijalni turizam", zlouporabu slobode kretanja kada radnici iz siromašnijih zemalja odlaze u bolje stojeće ne da bi radili, nego da bi koristili beneficije za nezaposlene. Međutim, za ostale članice neprihatljivo je ograničavanje jedne od temeljnih sloboda na kojima počiva EU.
S druge strane, rotirajuće predsjedništvo i dalje ima važnu ulogu u usuglašavanju zajedničkih stajališta u zakonodavnim prijedlozima. Ono zastupa 28 članica u pregovorima s Europskim parlamentom i predsjedava različitim formacijama Vijeća EU-a. Među najvećim izazovima za luksemburško predsjednštvo bit će pitanje raspodjele izbjeglica.
Na zadnjem summitu EU-a, 25. 26. lipnja, čelnici EU-a potvrdili su da će zemlje članice u sljedeće dvije godine primiti 40 tisuća sirijskih i eritrejskih izbjeglica koji se sada nalaze i Italiji i Grčkoj te još 20 tisuća, ljudi koji se trenutno izvan EU-a, a imaju pravo na međunarodnu zaštitu.
Pri tome je najteže pitanje - kako, po kojim kriterijima raspodjeliti te izbjeglice po zemljama članicama prepušteno ministrima unutarnjih poslova, čijim sastancima predsjedava rotirajuće predsjedništvo.
Luksemburško predsjedništvo pokušat će riješiti to pitanje na neformalnom sastanku ministara unutarnjih poslova 9. srpnja. Budući da je na summitu donesena odluka o preseljenju 60 tisuća ljudi, sada se mora dogovoriti ključ po kojem će ti ljudi biti raspodijeljeni po zemljama članicama. Zemlje srednje i istočne Europe snažno su se usprotivile prijedlogu Europske komisije koja je na stol stavila obvezujuće kvote za svaku zemlju, stoga se mogu očekivati veliki otpori i cjenkanja oko toga kako provesti načelnu odluku o primanju 60 tisuća ljudi.
Jedno od težih pitanja koje čeka luksemburško predsjedništvo je i paket mjera koje je predložila Komisija za poreznu transparentnost kojim bi se stvorila otvorenija suradnja među državama članicama u području oporezivanja dobiti poduzeća. Ključni element toga paketa je prijedlog za automatskiu razmjenu mišljenja o poreznim dogovorima, kojima porezne vlasti neke zemlje unaprijed kažu multinacionalnim kompanijama koliki će porez platiti ako tamo otvore podružnicu.
Upravo je Luksemburg bio u središtu afere "LuxLeaks", kada je otkriveno da su brojne multinacionalne kompanije izbjegavala plaćati poreze na dobit tamo gdje je ona i ostvarena tako što bi otvarale podružnice u Luksemburgu bez ijednog zaposlenog i plaćale minimalne poreze.
Ovo je 12. po redu luksemburškog predsjedništvo. Sljedećih šest mjeseci ta mala država, jedna od utemeljiteljica EU-a bit će domaćin velikom mnoštvu sastanaka, od čega je 21 ministarski. Samo u rujnu predviđen je 67 različiti sastanak u zemlji.
U petak, 3. srpnja, luksemburška vlada ugostit će kompletnu Europsku komisiju na tradicionalnom susretu koji svako rotirajuće predsjedništvo organizira na početku mandata.