Digitalna tehnologija, novi studiji animacije u Zagrebu i Splitu, svestranost autora razlozi su za svojevrsnu renesansu hrvatske animacije u posljednjih petnaestak godina, čiji predstavnici danas pronalaze nove načine da se nametnu na svjetskoj sceni.
"Animacija je postala legitimno zanimanje od kojega uspjeva živjeti sve veći broj ljudi i sveprisutno je jer se ne rade samo umjetnički filmovi, nego i spotovi, reklame, rekla je autorica knjige Mihaela Majcen Marinić u razgovoru za Hinu.
Njezina se knjiga bavi poviješću novije hrvatske animacije u razdoblju za koje dosad nije bilo sustavnog pregleda, a koje je počelo svojevrsnom stagnacijom nakon završetka zlatnog doba Zagrebačke škole crtanog filma.
Osamdesetih je došlo do pada Zagreb filma koji je bio velika mašinerija s puno zaposlenih, tada više nije bilo novaca za filmove, no i u tom su se razdoblju javili autori koji donose nove tendencije, Joško Marušić i Krešimir Zimonić, podsjetila je Majcen Marinić.
Početkom devedesetih u ratno vrijeme nikome nije bilo do filmova, pa se tek u drugoj polovici desetljeća animacija revitalizira, a autori poput Daniela Šuljića i Nicole Hewitt koji su studirali u inozemstvu uvode nove tehnike i eksperiment te donose odmak od tradicije i novi duh vremena, rekla je.
U produkciju animiranih filmova postupno su se uključivali i autori iz svijeta stripa i likovnih umjetnosti, no najvećim pomakom Majcen Marinić smatra osnivanje studija animacije u okviru Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
"Dobili smo generaciju obrazovanih animatora, već postojeće snage se revitaliziraju, autori se okupljaju oko manjih producenata, scena više nije centralizirana na Zagreb", opisuje autorica razdoblje koje je je označilo prekretnicu na sceni.
Tradicija ostaje, ali scena se sasvim promijenila
Zagrebačka škola crtanog filma još je pedesetih i šezdesetih postala nezaobilazna činjenica svakog pregleda povijesti svjetske animacije, no suvremeni domaći autori djeluju drugačije i teško će se ponoviti takav kulturni proizvod, osobito u svojevrsnoj areni komercijalnog filma u kojoj i snažna središta za animacju sve više rade koprodukcije.
Još nismo tamo gdje smo nekad bili, no cijela se scena promijenila, tada se u animirani film puno ulagalo, a sada ljudi sve više djeluju kao individualci, ocijenila je Majcen Marinić. U animaciji je individualnost oduvijek bila izražena, i stariji autori imali su prepoznatljive stilove i svoj poseban izričaj, no s povećanjem broja producenata i većim tržištem otvorio se još veći prostor za jaču individualnost, dodala je Majcen Marinić.
Tematski je također došlo do određenog pomaka, sve više do izražaja dolaze intimne preokupacije umjetnika i, iako kao i kod predstavnika Zagrebačke škole postoji društvena kritika, ona se ostvaruje kroz intimniji pristup. Domaći autori i ovdje drže korak sa svijetom, u vrijeme globalizacije raste broj individualaca koji preispituju intimne dileme, napomenula je Majcen Marinić.
Ne manje važnim za ubrzan razvoj animacije smatra i što je digitalna tehnologija omogućila jeftiniju, bržu i lakšu produkciju. "Više se oko jednog filma ne treba okupiti velika ekipa, riječ je o projektima na kojima jedan čovjek ili nekoliko njih mogu napraviti sve, pa nije rijetkost da autor potpisuje i glazbu", ustvrdila je.
Hrvatska animacija prvi put u zasebnom natjecanju Animafesta
Svjetski festival animiranog filma Animafest ove je godine prvi put uveo natjecanje hrvatskih filmova, što Majcen Marinić smatra dobrom prigodom za pregled novije domaće produkcije, odnosno nešto što vrijedi pogledati. Od 33 pristigla filma nastala u proteklih godinu dana, odabrano je njih sedamnaest, većinom mlađih autora, od kojih su mnogi aktivni u multimediji, ilustraciji i stripu.
Nisu zapostavljeni ni već afirmirani autori, Joško Marušić se natječe s filmom "Zašto su došli vlakom", a Pavao Štalter i Zlatko Bourek, koji u filmu "Wiener Blut" tematiziraju progon Židova u Drugom svjetskom ratu.
U konkurenciji su još, među ostalima, manjinska koprodukcija "Život s Hermanom H. Rottom" Estonke Chintis Lundgren, koji je upravo uvršten i u konkurenciju Annecyja, "Suša" Sare Divjak, "Čoban" Matije Pisačića, "Razgovor" Ane Horvat, "The Vast Landscape - Porcelain Stories" Lee Vidaković, "Teslin tajni laboratorij" Brune Razuma, "Until a Breath of Air" Marka Tadića.
Sve rjeđe prisutan hrvatski dječji animirani film zastupljen je dvama radovima, "Ježeva škola" Ivane Guljašević i "Slatki snovi" Dinka Kumanovića, eksperimentom u priči i mediju bavi se "Wash Your Hands First" Josipa Žuvana, a različite tehnike u snolikoj fantaziji donosi film "Probudi me" Dee Jagić.
"Prema novoj animaciji" za stručnjake i ljubitelje filma
Do sljedećeg sustavnog pregleda hrvatskog animiranog filma, u koji će zasigurno biti uvršteni i neki od aktualnih naslova, knjiga Mihaele Majcen Marinić je, prema ocjenama recenzenata, važno štivo za ljubitelje filma i filmske stručnjake.
Filmski teoretičar Hrvoje Turković ustvrdio je kako je autorica istražila i podastrla rasute, neobjedinjene i uglavnom nedostupne ili teško dostupe filmografske, biografske i bibliografske podatke, ponudivši sustavnu interpretaciju povijesnih okolnosti, proizvodnog dinamizma te stilskih promjena animiranog filma u tom razdoblju.
Njegov kolega Nikica Gilić očekuje da će knjiga biti zanimljiva svim hrvatskim filmolozima i povjesničarima umjetnosti, filmskim i likovnim kritičarima, autorima animiranih filmova, studentima humanističkih znanstvenih i umjetničkih studija te široj javnosti koja se zanima za vizualne umjetnosti.
Mihaela Majcen Marinić (1974., Sisak) diplomirala je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirala s temom o suvremenom hrvatskom animiranom filmu, a zaposlena je u Ministarstvu kulture. Njezinu knjigu "Prema novoj animaciji" objavila je nakladnička kuća MeandarMedia.