Prije 30 godina mladi, reformski nastrojen aparatčik sa sjevernog Kavkaza, postaje novi generalni sekretar KP-a i nameće stil suprotan načinu vladanja njegovih prethodnika.
Izabran na vodeću poziciju tada druge najveće sile svijeta samo dan nakon smrti 73-godišnjeg Konstantina Černjenka, Gorbačov će u idućih šest godina biti autor radikalne preobrazbe sovjetskog društva i vanjske politike. Pokrenuo je reforme koje su stubokom promijenile sovjetsko društvo i izazvao pravi politički potop koji će dobiti nazive perestrojka (obnova) i glasnost (otvorenost), piše agencija AFP.
Glasnost je udahnula život građanskom društvu: pomalo se uspostavlja sloboda izražavanja, stotine političkih zatvorenika i disidenata pušteno je na slobodu, a zločini Staljinove strahovlade izbili su na svjetlo dana.
Rezultati njegove politike nadmašili su očekivanja i samog Gorbačova koji je sebe vidio kao promicatelja "socijalizma s ljudskim licem". Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća, ozračje u Sovjetskom Savezu radikalno je promijenjeno.
Ukidanjem cenzure novi mediji niču kao gljive poslije kiše, vršeći pritisak na dva glavna službena dnevna lista, "Pravdu" (Istina) i "Izvestija" (Vijesti) .
"Nema Pravde u Izvestiji i Izvestija o Pravdi", glasio je tadašnji vic.
Iako ih je financirala država novi dnevni i tjedni listovi posvećeni su dotadašnjim subverzivnim temama, poput siromaštva i nestašice hrane, te se izdaju i prodaju u velikim nakladama.
Tjednik "Argumenti i fakti" tada je ostvario prodaju od nevjerojatnih 33 milijuna primjeraka, ušavši u Guinnessovu knjigu rekorda. Zanos se osjećao na ulicama, sredstvima javnog prijevoza, u redovima pred trgovinama.
U svibnju 1986., mjesečnik Novij Mir otkriva da je upravo Lenjin, do tada nedodirljivi i neupitni idol SSSR-a, odgovoran za prve logore za političke protivnike, zlokobne gulage.
Režim prestaje ometati zapadne radijske postaje koje svakodnevno, prema procjeni omraženog KGB-a, sluša oko 40 milijuna sovjetskih građana. Sam Gorbačov, međutim, još je oštriji u svojim kritikama o životu u SSSR-u od zapadnih medija.
Transparentnost se polako uvlači u državne strukture pa se zasjedanja Dume prenose na televiziji i gledaju redovitije i napetije od filmova ili koncerata. U lipnju 1990. slijedi vrhunac uzbuđenja za sovjetske građane - usvojen je novi liberalni zakon o medijima, a samo 18 mjeseci kasnije SSSR prestaje postojati. Novi sovjetski vođa bio je veći reformator nego su to njegovi drugovi iz Politbiroa mogli percipirati. Njegovi su potezi svakim danom postojali odvažniji i sa sve većim i dugoročnijim posljedicama.
"Bio je neobično otvorenog uma za komunističkog političara", piše BBC i ističe da što je više reformirao sovjetski sustav, što je više mijenjao sliku tradicionalnog autoriteta partijskog čelnika - svoju vlastitu bazu moći - istodobno su nove slobode omogućile da na površinu političkog života isplivaju predugo i preduboko zakopani problemi, uključujući i nacionalna nezadovoljstva. I to u tolikoj mjeri da je do kraja 1990. nastavak postojanja SSSR-a doveden u pitanje.
U prosincu 1991. Gorbačovljevi napori da oživi SSSR kao dobrovoljnu federaciju padaju u vodu. SSSR se raspao na 15 zemalja.
Nasljeđe koje nestaje
"Glasnost je jedna od glavnih čimbenika koja je uzdrmala temelje sovjetskog carstva i izazvala njegov kraj", tvrdi nezavisna analitičarka Maria Lipman.
No, danas je situacija ponovno sasvim drugačija. Reforme koje je Gorbačov proveo danas ne bi podržalo čak 55 posto Rusa, doznaje se iz ispitivanja javnog mnijenja koje je proveo nezavisni centar Levada. O ulozi i zaslugama posljednjega sovjetskog generalnog sekretara KP-a u današnjoj Rusiji se vode pravi polemički ratovi i ta je tema izvor velike podjele u društvu.
"Tada smo krivo učinili što smo se samo usredotočili na osudu ondašnjeg režima. Previše smo idealizirali Gorbačova. Perestrojka se brzo iscrpila", tvrdi analitičar Leonid Nikitinski.
Nasljeđe perestrojke postupno je nestalo s dolaskom na vlast Vladimira Putina 2000., mediji malo pomalo gube slobodu kritičkog mišljenja koju su uživali 90-ih godina, upozoravaju nevladine udruge.
"Ne radi se o cenzuri na sovjetski način. Neki mediji i dalje zadržavaju taj kritički ton i neovisnost, no njihova je publika prilično skučena", kazala je Lipman i kao primjere navodi dnevni list Vedomosti i televizijske kanale Dožd i RBKTV.
Ti ostaci glasnosti, međutim, služe Kremlju kao "sigurnosni ventil kako bi utišali nezadovoljstvo kritičkog dijela ruskog društva", ustvrdila je Lipman.
Po čemu se pamti Gorbačova
Vrijedno je prisjetiti se, ističe BBC, koje je sve promjene, uglavnom nabolje, uveo Gorbačov kao posljednji vođa Sovjetskog Saveza - glavni arhitekt preobrazbe i njegov ključni promotor.
Promjene na unutarnjem planu:
- Nova politika glasnosti koja se ubrzo preobrazila u slobodu govora
- Počinju se izdavati zabranjene knjige koje ne samo da su dovodile u pitanju službenu povijest već i legitimitet komunističke vladavine
- Disidenti se puštaju na slobodu i počinju se preispitivati sudske odluke iz prošlosti
- Prestaje progon Crkve, potiče se vjerska tolerancija
- Službena ideologija marksizma-lenjinizma se postupno odbacuje i zamjenjuje ideološkim pluralizmom
- Sloboda komuniciranja i dozvola putovanja u inozemstvo
- Promjena ustava početkom 1990. legalizirala je osnivanje oporbenih političkih stranaka
Promjene na vanjskopolitičkom planu:
- Od samog početka Gorbačov je jasno dao do znanja da sovjetske trupe moraju napustiti Afganistan. U veljači 1989., 10 godina nakon invazije, Afganistan napušta posljednji sovjetski vojnik.
- Gorbačov sa zapadnim vođama uspostavlja dobre odnose, a redoviti susreti s američkim predsjednicima do 1987. su već postigli značajne rezultate, uključujući smanjivanje nuklearnog arsenala i uklanjanje nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa iz Europe.
- U govorima u lipnju 1988. u Moskvi i UN-u u New Yorku u prosincu iste godine, Gorbačov se odriče "Brežnjevljeve doktrine", ograničene suverenosti nad zemljama istočne Europe, te ističe da narodi tih zemalja imaju pravo birati u kojem političkom i ekonomskom sustavu žele živjeti. Istočna Europa je ozbiljno shvatila njegove riječi i 1989. padaju komunistički režimi u zemljama srednje i istočne Europe bez ijednog ispaljenog sovjetskog hica.
- Godine 1990. Njemačka se ujedinila, iako je Zapad vjerovao da to SSSR to neće dopustiti.