Projekt se provodi u suradnji sa četiri organizacije iz Francuske, Italije, Slovenije i Turske, a sredstva su osigurana iz EU-ova programa Erasmus + za razdoblje od tri godine.
Ciljana skupina su imigrantkinje od 20 do 64 godina starosti koje nisu državljanke EU, a doselile su se u te države i imaju problem s integracijom u tamošnja društva.
Osnovna ideja projekta je uvidjeti različite kontekste u kojima se te žene nalaze, te kako im kroz edukaciju omogućiti da postanu aktivne članice društva i lakše pronađu posao, odnosno da znanje ili karijeru koje su stekli ranije iskoriste u novoj sredini.
Žene u težoj situaciji od muškaraca
Voditelj PUO-va Odjela za cjeloživotno učenje, razvoj i projekte EU Tihomir Žiljak kaže da se projekt bavi isključivo ženama jer su one češće u težoj situaciji od muškaraca, ponajprije zbog obrazovanja, tradicionalnog odgoja i čvršće vezanosti samo uz obiteljski život, tako da rjeđe traže posao i obično im je slabije dostupno učenje jezika.
Projekt, koji u prvoj fazi traje do 31. kolovoza slijedeće godine, promatra različite skupine u različitim državama, a u Hrvatskoj su se odlučili fokusirati na integraciju žena iz regije, odnosno država poput BiH, Makedonije ili Kosova, koje nisu članice EU, a iz njih žene najčešće dolaze živjeti u Hrvatsku, bilo same ili s obitelji.
"U Hrvatsku se najviše doseljavaju iz tih sredina. Projekt nas u početku obvezuje da okupimo petnaestak žena, a do njih planiramo doći suradnjom s raznim udrugama žena iz drugih država, vjerskim organizacijama i organizacijama koje se bave imigrantima", napominje Žiljak.
Također, neformalnim putem smo već ostvarili kontakte sa ženama koje su došle iz drugih država, a polaznice su nekih drugih programa na PUO-u, kaže Žiljak.
Projekt se isključivo odnosi na legalne imigrantkinje, to jest one koje su u Hrvatsku došle i u njoj žive u skladu sa zakonom. "Bavimo se time kako ljudima olakšati integraciju na tržište rada, zbog čega boravak u Hrvatskoj mora biti zakonski uređen. To ne znači da nas drugi imigranti ne zanimaju, no ne u ovom projektu", tumači Žiljak.
Cilj projekta je prije svega pokazati kako obrazovanje može pomoći u integraciji, pri čemu su, kaže, svi svjesni da se s 15 osposobljenih osoba ne može riješiti problem integracije imigranata.
"Računamo da taj model može pomoći i za sve druge oblike integracije. Vjerojatno će se pojaviti problem drugih oblika doseljavanja, što možemo promatrati i u kontekstu aktualnih događanja na Mediteranu", ocjenjuje Žiljak.
Atraktivnost Hrvatske za imigrante će se s vremenom mijenjati, pa se kroz projekt želi pokazati da obrazovanje može pomoći u prilagodbi, pri čemu nije cilj da doseljenici potpuno zaborave svoju kulturu, već da mogu upoznati i uvažavati kulturu sredine u koju su došli.
Svaka zemlja ima svoje probleme s imigrantima
U ostalim zemalja su druge specifičnosti - u Roubaixu, gradu na sjeveru Francuske gdje se nalazi udruga s kojom POU surađuje na projektu, najistaknutiji je problem imigranata iz arapskih država, koji predstavljaju čak drugu ili treću generaciju doseljenika, a ni danas nisu dobro integrirani u francusko društvo.
Partnerska organizacija u talijanskom Torinu bavi se socijalnim poduzetništvom, a kao i čitava Italija po velikim je pritiskom imigranata s Mediterana, no ne samo onih koji dolaze čamcima i brodovima iz Sjeverne Afrike, već i imigranata s istoka Europe.
U slovenskoj Novoj Gorici djeluje Ljudska univerza, kojoj su u fokusu imigranti iz trećih zemalja te oni iz regije, uključujući i Hrvatsku.
U Turskoj se integracijom imigranata bavi organizacija u gradu Gaziantepu u istočnom dijelu zemlje, najbližem Siriji i najžešćim ratnim sukobima, odakle velik broj sirijskih državljana bježi u Tursku.
Zasad kod nas u Hrvatskoj nema neke velike navale imigranata, ali smatramo da je dobro o tome razgovarati, pripremiti metode i načine integracije, kao i koristiti potencijale suradnje, koja uključuje i odlazak u partnerske sredine, kaže Žiljak.
Prednost je projekta što u njemu participiraju razni sudionici - od javnih ustanova i socijalnih poduzetnika do onih koji se isključivo bave integracijom imigranata, a nakon tri godine postoji mogućnost njegova proširenja i na neke druge udruge i države.
Edukacija predviđa višemjesečno osposobljavanje, što uključuje usavršavanje postojećih znanja i vještina, te učenje jezika i rada na računalu, a u suradnji s poslodavcima polaznicama će se omogućiti praktičan rad.
Važnost posrednika između ustanova i imigrantkinja
Za edukaciju su zaduženi treneri i voditelji s PUO-a koji su prošli odgovarajuće tečajeve u Sloveniji, a za uspjeh projekta su iznimno važne i osobe koje će u svakoj od država biti svojevrsni posrednik između ustanova koje organiziraju edukaciju i skupine žena.
"To je osoba koja je također došla kao imigrantkinja u pojedinu državu, zbog čega bi trebala najbolje poznavati probleme tih žena", napominje Žiljak.
Nije presudno odakle je došla ta osoba, već je njezino iskustvo dolaska u drugu zemlju i poznavanje poteškoća na koje se može naići. U planu imamo dvije-tri osobe, razgovarali smo s njima, no moramo još točno vidjeti koja bi od njih to preuzela, kaže Žiljak.
"Dugoročno je važno pokazati kako se hrvatsko društvo odnosi prema strancima - doživljavamo li ih kao ljude koji bi mogli obogatiti naš život ili kao prijetnju. A kad dođu ovdje, jesmo li im spremni pružiti ruku i dati šansu da žive kao i mi. Jasno, i da se nose s našim problemima, jer nezaposlenost nije samo problem imigranata".
Također je važna europska dimenzija projekta jer možda tako jasnije vidimo u kakvu zajednicu smo ušli i kakve probleme ima. U EU-u ima veliki broj imigranata, a dio stanovnika Hrvatske su također imigranti u drugim zemljama, kaže Žiljak.
piše: Mario Mrazović