Dobitnik ovogodišnjeg "Goranova vijenca", pjesnik Mario Suško nakon primanja nagrade izjavio je kako dobiti tu nagradu znači "uči u društvo nezaboravnih pjesnika hrvatske književnosti".
U obrazloženju Prosudbenoga povjerenstva navodi se kako Suškova poezija svjedoči o onome "poslije", o životu, ali i o smrti koja nije dio prirodnog slijeda, u tom mehaničkom narušavanju ritma normalne ljudske svakodnevice.
"Bogatstvo moderne poezije ogleda se ponajprije u bogatstvu perspektiva, poetičkih izbora koji omogućuju propitivanje egzistencijalnih, ali i komunikacijskih međuprostora, a sve s jednim ciljem: reflektirati vlastito vrijeme sa svim njegovim prijeporima, nedoumicama, pitanjima i paletama mogućih odgovora", ističe se u obrazloženju. Dodaje se kako je Suškova poezija svojim velikim dijelom, osobito onim nakon rata, ali pritom ne smijemo zanemariti Suškovo pisanje prije, vrijeme u kojemu je istraživao i eksperimentirao, baštineći najbolje iz modernističke tradicije književnosti u kojoj se formirao, ponajprije hrvatske.
Niz knjiga koje su uslijedile nakon Suškovog izlaska na međunarodnu književnu pozornicu knjigom-premosnicom Versus-Exsul (1998, hrvatsko izdanje 1999.) svjedoče o tom iskustvo i temeljito ga razvijaju, a vlastiti poetski projekt, sa svim fazama, Suško uobličuje u knjizi izabrane poezije pod naslovom Čitanje života i smrti (2003).
U tom je naslovu, smatra povjerenstvo, najkonciznije opisan Suškov poetički credo.
Ističu kako je čitanje života i smrti motivacijsko polazište njegove poezije, koje se dodatno razvija svakom njegovom novom knjigom, u kojoj se reminiscencijski propituju život od djetinjstva do suočavanja sa smrtnim ishodima, zapravo s univerzalnom dimenzijom smrti.
"Goranov vijenac" priznanje je za ukupan prinos suvemenoj hrvatskoj poeziji, a dodjeljivanjem Mariju Sušku to se priznanje vjerojatno najviše približilo poetskim polazištima iz kojih je ono i pokrenuto.
Prosudbeno povjerenstvo činili su Irena Matijašević, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Delimir Rešicki i Branko Čegec, a nagrada se sastoji od Vijenca, kiparskog rada Vojina Bakića te novčanog iznosa.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Davor Ivankovac, Dorta Jagić i Marko Pogačar jednoglasno je odlučilo da između sedamdeset i jednog ovogodišnjeg pristiglog rada, nagradu "Goran za mlade pjesnike" dobije Goran Čolakhodžić za pjesnički rukopis "Na kraju taj vrt".
Nagrada je objavljivanje prve knjige pjesama.
Prosudbeno povjerentsvo pohvalilo je i rukopise Darka Šeparovića, Marije Dejanović i Bruna Vučkovića.
Čolakhodžićeva zbirka pjesama "Na kraju taj vrt", smatra povjerenstvo, primjer je uspjele konstrukcije subjekta kao protagonista lirske radnje i samih poprišta zbivanja, koja su dosljedno provedena kroz brižljivo oblikovani koncept, te imenovana kao vrt, voćnjak, šuma i grad.
Mario Suško rođen je 1941. u Sarajevu. Objavio je više knjiga poezije te više knjiga prijevoda s engleskog jezika. Poezija mu je, među inima, tiskana u antologijama i časopisima u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Indiji, Irskoj, Mađarskoj, Austriji i Italiji. Suško je 2012. proglašen Longislandskim pjesnikom godine, a od 2013.-2015. imenovan pjesnikom laureatom Nassauske županije. Godine 2012. postao je dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu, a živi u Samoboru. Prevodi s rumunjskog i na rumunjski. Poeziju i u znatno manjoj mjeri prozu piše uglavnom kontinuirano od početka srednje škole. Osim što bi mu nekoliko pjesama trebalo biti uključeno u prvi ovogodišnji broj časopisa Poezija, dosad nije objavljivao.
Proglašeni su i najbolji literarni rukopisi učenika osnovnih i srednjih škola, najbolji radovi su učenika: Vlatka Bezeredi, Davida Gaše, Gorana Matića, Bruna Vučkovića, Lane Sučec, Dominika Čikora.