"Osječka publika imat će mogućnost vidjeti i doživjeti izložbu čiji postav je prilagođen prostoru, ali i proširen djelima iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti. Izložba broji preko dvjesto radova iz različitih razdoblja, nastalih u svim tehnikama i materijalima koje je umjetnik koristio, ulja na platnu, crteža olovkom, kolaža, grafičkih listova, urbanih intervencija i dnevničke bilješki", najavljeno je iz MSU-a.
Julije Knifer (Osijek, 1924.-Pariz, 2004.) postao je u svijetu umjetnosti prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata, a nekonvencionalnim pristupom mediju slikarstva obilježio je drugu polovicu 20. stoljeća.
Krivudava rijeka meandar u likovnoj umjetnosti postala je sinonim vječnog protjecanja života, no Knifer taj arhajski simbol dopunjava vlastitim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprotstavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji. "Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam", rečenica koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim zapisima iz 1976, daje nam ključ za ulazak u svijet u kojemu kronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje, ističe se u najavi.
Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1951. do 1957., usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta) kreće prema posve apstraktnom izrazu. No, sve ono što će se poslije ponavljati u njegovu radu, navijestio je još prije upisa na akademiju, serijom Autoportreta koji kontinuirano nastaju od 1949. do 1952. kao svojevrsni dnevnički zapisi.
Kustosica Kniferove retrospektive, koja pojašnjava i kako je Knifer došao do prepoznatljivoga znaka svoga slikarstva, je Radmila Iva Janković, koja je i postavila izložbu, uz umjetnikovu kći Anu Knifer, Vlastimira Kusika, Valentine Radoš, Igora Loinjaka.