Romani su upravo objavljeni u izdanju nakladnika Frakture, a Mlakić će u subotu gostovati u Zagrebu, gdje će u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića o njegovim najnovijim literarnim preokupacijama uz autora govoriti književnica Julijana Matanović, pjesnik Tomica Bajsić, novinar i urednik Goran Gavranović, te glavni urednik Frakture Seid Serdarević.
"Književni postupak svakog mojeg romana određuje tema, ali i nastojanje da napravim određeni stilski ili pomak u formi u odnosu na moje ranije romane", kazao je Mlakić za Hinu.
"Tu se radi o dva prilično različita romana, i po formi i po književnom postupku, a rat je jedina poveznica između njih", dodao je.
"Svježe obojeno" gotovo je intimna priča o bijegu jedne majke sa šestogodišnjim djetetom pješice iz jednoga malog mjesta u Bosni za vrijeme ratnih razaranja. Mlakić opisuje njihov tegoban i opasan put bez suvišnih detalja, služeći se jednostavnim jezikom i sažetim rečenicama te kratkim, gotovo rafalnim dijalozima.
Roman "Božji gnjev" kombinacija je ratne drame i kriminalističke priče ispričana introspektivnijim literarnim jezikom. Roman je objavljen u biblioteci kriminalističkih romana Balkan noir koju su zajednički pokrenuli dnevni list 24sata i nekoliko hrvatskih izdavača.
"Zapravo se radi o svojevrsnom hibridu: ratnom kriminalističkom romanu", pojasnio je Mlakić.
Knjige su slučajno objavljene gotovo istodobno, napomenuo je. "Od ideje do realizacije nekada prođe jako puno vremena. Često u laptopu imam po nekoliko rukopisa na kojima radim istovremeno. Roman 'Svježe obojeno' je, primjerice, nastao par godina prije 'Božjeg gnjeva'", kazao je.
Opsesija ratom koji nije završio
U oba romana dolazi do izražaja autorovo zanimanje za osobne drame pojedinaca u ekstremnim ratnim okolnostima recentne povijesti Bosne i Hercegovine.
"Naši tematski horizonti još dugo će biti obilježeni ratom, kako samim ratom, tako i posljedicama. Proces tranzicije, odnosno dvostruke tranzicije naša je posebnost: prelazak iz rata u poraće, te prelazak u divlji neoliberalizam", istaknuo je Mlakić.
"Ivan Lovrenović i Miljenko Jergović objavili su zajedničku knjigu pod naslovom 'Povijest nezavršenog rata'. Ta knjiga govori o sadašnjem trenutku Bosne i Hercegovine i njezin je naslov otprilike jedan od odgovora na moju opsesivnu vezanost za ratne teme", pojasnio je.
Mlakić je rodom iz Bugojna, a u ratu u BiH sudjelovao je od početka do kraja. No, ističe kako u njegovim djelima nema stvarnih likova niti događaja.
"To sam uvijek izbjegavao. Ipak, teško je pobjeći od vlastite biografije: naravno, svi ti fiktivni događaji i likovi obilježeni su autobiografskim, odnosno prelomljeni su kroz autobiografsku optiku", dodao je.
Kroz svoje romane Mlakić pokušava dati uvid u jedno kaotično vrijeme no on se suzdržava od komentiranja politike i uzroka ratovanja.
"U prvom planu su mi uvijek likovi i priča. Međutim, teško mi je navesti motive koji su mi najvažniji. Oni se iz knjige u knjigu mijenjaju", napomenuo je autor.
U romanima "Svježe obojeno" i "Božji gnjev" ispričao je dvije zaokružene priče s razvijenim, kompleksnim likovima koji imaju jasno definiranu osobnu i nacionalnu povijest i sadašnjost, jasne i snažne motive i duboke, ljudske emocije. Njihove su osobne tragedije istodobno i pobjede – pobjede snage volje pojedinca nad kaosom ratovanja, a iskušenja kroz koja prolaze neka su vrsta čištilišta od svega onoga što je ostavljeno iza, tlo iz kojega izniču klice nastanka njihovih novih identiteta u prirodu kojih, međutim, još ni sami nisu potpuno sigurni.
Josip Mlakić (1964.) napisao je još romane "Kad magle stanu", koji je 2000. dobio nagradu nakladnika Faust Vrančić za najbolji neobjavljeni roman, "Živi i mrtvi" koji mu je 2002. donio VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman te nagradu Gjalski i po kojemu je snimljen istoimeni film u režiji Kristijana Milića koji je osvojio osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu.
Objavio je još romane "Obiteljska slika" (2002.), "Psi i klaunovi" (2004.), "Čuvari mostova" (2004.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), koji mu je donio nagrade Kočićevo pero i Ivan Goran Kovačić, "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Mrtve ribe plivaju na leđima" (2011.) i "Planet Friedman" (2012.). Napisao je, zatim, tri zbirke priča "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.) i "Ponoćno sivo" (2004.), te zbirku poezije "Oči androida" (2004.).
Prema romanu "Čuvari mostova" (2004.), Branko Ištvančić je 2013. snimio dugometražni igrani film "Most na kraju svijeta", te kratkometražni "Ponoćno sivo" po motivima iz istoimene zbirke priča, a uskoro bi trebao biti ekraniziran i njegov roman "Mrtve ribe plivaju na leđima" u režiji Kristijana Milića. Također, po Mlakićevu originalnom scenariju Branko Schmidt snimio je 2014. igrani film "Imena višnje".
Izrazito plodan autor, Mlakić živi u Gornjem Vakufu-Uskoplju, gdje radi kao inženjer strojarstva u tvornici čeličnih konstrukcija i tehnološke opreme. Trenutno radi na romanu radnog naslova "Skica u ledu" koji je počeo pisati prije više od deset godina a koji obuhvaća razdoblje od nekoliko desetljeća, uključujući i ratni period.
"Radi se o jednom opsežnom romanu koji je komponiran iz tri zasebna romana koji su žanrovski različiti. Na neki način, to je između ostalog i roman o matematici, entropiji i bijegu u virtualni svijet, odnosno kreiranju istog. Kao moto jednog od tih zasebnih romana poslužila mi je šira definicija Drugog zakona termodinamike izražena preko entropije", pojasnio je pisac.