Program otvara "filmski događaj 20. stoljeća", francuski film "Shoah" redatelja Claudea Lanzmanna koji traje devet sati, a moći će se pogledati podijeljen u četiri termina tijekom naredna tri tjedna, najavljeno je iz Dokukina. Uvodni govor imat će filmski teoretičar i kritičar Hrvoje Turković, a maraton će se završiti razgovorom s filmskim kritičarom Nenadom Polimcem.
Taj film iz 1985. godine osvojio je četrnaest nagrada, od nagrade BAFTA-e do Filmskog festivala u Berlinu, a "Washington Post" ga je proglasio filmskim događajem stoljeća. Tijekom skoro devet i pol sati, koliko traje, dokumentarac bez ijednog arhivskog snimka govori o holokaustu, samo kroz razgovore s preživjelim svjedocima i bivšim nacistima, koje je redatelj snimao potajno jer su pristali samo na audio intervju. Njegov stil intervjuiranja donosi zastrašujući portret nacističkog genocida i pokazuje kako je antisemitizam, koji je izazvao smrt šest milijuna Židova, i danas još živ.
S popisa "Sight & Sounda" Dokukino će na besplatnim projekcijama prikazati još pet filmova, među kojima je najnoviji francuski dokumentarac "Leviathan" Luciena Castainga-Taylora i Verene Paravel iz 2012. Taj film prikazuje komercijalni ribolov, a snimljen je kao dio projekta osjetilnog etnografskog laboratorija Harvarda.
Čileanski "Nostalgia for the Light" Patricia Guzmana, prikazuje se u suradnji s Francuskim institutom u Zagrebu, a donosi priču o posljednjim ostacima diktature čileanskog predsjednika Augusta Pinocheta.
Francuski film "Sans soleil" režirao je 1982. Chris Marker, redatelj, pjesnik, romanopisac, fotograf i digitalni multimedijalni umjetnik koji se zanimao za složena pitanja brzog napretka života na planeti. To je njegov slobodni putopis iz Afrike do Japana, ali i priča o prirodi ljudske memorije čiji nedostatci ponekad utječu na percepciju osobne i svjetske povijesti.
Iz Japana stiže film "The Emperor's Naked Army Marches On" iz 1987. koji je režirao Hara Kazuo. Riječ je o originalnom i kontroverznom filmu koji je postigao velik uspjeh u Japanu, a svjetsku dokumentarnu scenu upoznao je s novim redateljskim talentom, Harom Kazuom koji je nakon tog filma nagrađen prestižnom nagradom 'Directors Guild of Japan'.
Ciklus donosi i "F For Fake" Orsona Wellesa iz 1975., njegov posljednji rad, svojevrsni filmski esej u kojem se slavni redatelj bavi mađarskim slikarom i krivotvoriteljem umjetnina Elmyrom de Horyjem, koji je navodno uglednim galerijama prodao više od tisuću krivotvorina. Njegova priča Wellesu, koji se i sam pojavljuje u filmu, služi kao podloga za razmišljanja o autorskom pravu i autentičnosti.