O knjizi su govorili predsjednik DHKP-a Petra Mrduljaš-Doležal te priređivači knjige akademik Tonko Maroević i Iva Grgić-Maroević. Tribinu je vodio Sead Muhamedagić.
Po riječima Petre Mrduljaš-Doležal, Tabakova knjiga je prva u nizu velike edicije o prevoditeljskom radu. Tabak nije prevoditelj najamni radnik, nego je živio i disao s kulturama i jezicima s kojih je prevodio, rekla je, dodajući kako njegova knjiga govori o vrijednosti prevoditeljskoga posla.
Istaknula je kako se stalno borio protiv ravnodušnosti u prevođenju te da njegova zapažanja od prije pola stoljeća i danas nisu izgubila ništa na svojoj svježini.
Iva Grgić-Maroević rekla je kako je knjiga nastala u želji da se prikaže povijest misli o prevođenju u Hrvatskoj. Povijest prevođenja nas legitimira, a iz nje crpimo i svoja nadahnuća, istaknula je, dodajući da je Tabak bio neponovljiva i legendarna ličnost hrvatskoga prevodilaštva.
Naglasila je kako je Josip Tabak duboko ulazio u jezični i književni svijet djela, ocjenjujući da je bio jedan od najboljih hrvatskih književnih prevoditelja uopće.
Podsjetila je kako je tekstove o prijevodima i prevođenju pisao 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća te da oni nisu tiskani samo u časopisima, nego i u dnevnom tisku.
Po riječima akademika Tonka Maroevića, Josip Tabak ušao je u javni život 50-ih godina nakon cenzure i zatvora. Silno je želio afirmirati male književnosti, poput danske, napomenuo je, podsjetivši kako se njegove bilješke hrvatskoga prijevoda Cervantesova "Don Quiotea" mogu čitati kao povijest Španjolske.
Kao vrsni prevoditelj s desetak jezika i uvjereni zagovornik različitih kultura te uspješan autor 60-ak prijevoda iznimno važnih djela svjetske književnosti, Tabak je stekao iskustvo i autoritet da njegova riječ i danas ima vrijednost poruke i upozorenja, istaknuo je Maroević.
Napomenuo je da se borio protiv površnosti prijevoda te dodao kako piše svježim, jasnim i bogatim jezikom, koji u sebi ima urbanu i ruralnu tradiciju.
Posebno oštar u polemikama bio je prema Ivi Hergešiću, podsjetio je.
Knjigu "O prijevodima i prevođenju" objavilo je Društvo hrvatskih književnih prevoditelja iz Zagreba.
Josip Tabak (Sarajevo, 1912. - Zagreb, 2007.) hrvatski je prevoditelj, pisac, esejist, novinar i književni kritičar te znalac više od dvadeset jezika. Kao stručnjak za književno prevođenje, obogatio je hrvatsku kulturu prevevši ili redigirajući više od osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s germanskih i romanskih jezika (Melvilleov "Moby Dick", Daudetova "Pisma iz mog mlina", De Amicisovo "Srce", Andersenove "Priče i bajke", djela Francea, Perraulta i Londona) te djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti koja je velikim dijelom samostalno otkrivao. Vjerojatno je najpoznatiji po radu na Cervantesovu "Don Quijoteu", djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a on desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva. Danas se Tabakov "Don Quijote" smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće. Važan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.