U sklopu „Filozofskog teatra“ Srećka Horvata, Žižek je stavio i pred kazalište sličan cilj i kazao da ono treba ispričati izvornu priču na današnji način.
Naveo je rješenja u svom prvom dramskom tekstu, "Antigoni", koji je napisao za HNK u Zagrebu, i u povodu koga je posjetio Zagreb.
Umjesto jednoga rješenja ponudio je, kaže, više varijanti dileme između Antigone i Kreonta, jer, po njemu, jedina prava reakcija jest "istupiti iz te perspektive".
Poziva se na Hegela koji kaže da je Antigona već prijelaz u komediju, jer „ona već manipulira sobom na sceni“.
Prava veličina teatra nije istina, jer ono što mi gledamo u teatru je laž, laž koja nam daje momentalni uvid u našu istinu, kazao je Žižek koji je privukao toliko publike da je uprava kazališta i samu pozornicu pretvorila u gledalište.
Suvremeni svijet karakterizira globalizacija koja je pripadnike različitih kultura ostavila bez potrebne distance. „Svi su ti susjedi, a kako da ih razumijemo kad ne razumijemo uvijek ni sami sebe“, upitao je Žižek.
U odnosima između ljudi dolazio do točke u kojoj je nešto nepodnošljivo, kazao je Žižek i naveo primjer pokrivala lica kod muslimanki. Europljani to ne podnose, a muslimani doživljavaju kao pravo zapadnjaka da podčinjavanje muslimana pokazuju kao svoju demokratičnost.
Živimo u svijetu bez alternative, i premda mediji govore o mogućem životu u svemiru i slično, naš je život čvrsto ograničen aktualnim društvenim procesima i ekonomijom.
Ne možeš promijeniti ništa a da sistem ostane isti. S teškim problemima se ne možemo suočiti u okviru ovog liberalnog sustava, kazao je Žižek.
Tijekom predavanja više se puta doticao nedavnog napada na redakciju Charlie Hebdo te kazao da je odgovor na sukob civilizacija "koalicija sukoba unutar civilizacija".
On rješenje vidi u univerzalizmu borbe, jer zajednička borba najbolje ujedinjuje, kazao je i zaključio da to može napraviti samo nova ljevica.
Njegov domaćin, Srećko Horvat, istaknuo je da cilj Filozofskog teatra nije baviti se isključivo kazalištem ili filozofijom, nego prije svega reafirmirati kazalište kao "javni prostor" i središnje kazalište u državi pretvoriti ujedno u središnje mjesto javne rasprave i promišljanja, čime bi doista postalo i narodno i središnje.