"Kao i svake godine i godina na izmaku pokazuje da nam je kultura bolja i vitalnija od ostalog društva, posebno gospodarstva, a i od budžeta u kojima radi", kazao je glavni urednik Frakture Seid Serdarević.
Obilje sadržaja unatoč smanjenju proračuna na samo 0,49 posto
Najveći broj kazališnih, likovnih, književnih i drugih kulturnih djelatnika obuhvaćenih Hininom anketom kojom smo tražili da ocijene kulturnu 2014. složio se da je godina bila ispunjena zanimljivim i raznolikim kulturnim sadržajima, no svejedno je ocjenjuju neuspješnom, obilježenom turbulentnim okolnostima u kojima je kulturna politika "izgubila korak sa stvarnošću", dok je smanjenje proračuna za kulturu na tek 0,49 posto državnog proračuna pokazalo "sramotno neprepoznavanje kulture kao moguće poluge razvoja zemlje".
"Protekla godina bila je neuspješna ne zato što nije bilo kulturnih događaja – njih je bilo napretek – nego zato što su ponovno izostale smislene kulturne politike, dugoročno planiranje i jer je budžet za kulturu spao na mizernih 0,49 posto budžeta", kazao je Serdarević.
To pokazuje da nijedna politička stranka nema kulturnu politiku, da ne zna što bi s kulturom i obrazovanjem, te da se ne shvaća da su upravo kultura, obrazovanje i znanost najveće komparativne prednosti ove zemlje, objasnio je.
S tim povezana netransparentnost u odlučivanju, financiranju i kadroviranju, te pad kriterija u instrumentima kulturne politike doveli su do toga da je hrvatska kulturna politika izgubila korak sa stvarnošću, a interesne skupine preuzele su primat u "kreiranju" kulture, smatra redateljica Snježana Banović.
Ljudi će, naravno, i dalje stvarati, kultura se time ne dokida, ocijenio je ovogodišnji dobitnik književne nagrade Tportala za najbolji roman Kristian Novak. "No, zatvaraju se mnogi kanali implementacije i međunarodne vidljivosti", upozorio je.
Da se i u postojećim okolnostima mogu dogoditi dobre i kvalitetne stvari napominje i urednik portala Booksa.hr Luka Ostojić, koji se slaže da je protekla godina bila utoliko uspješna što su "brojni kulturni akteri unatoč bijednim ulaganjima u kulturi, nesposobnosti javne uprave i nepodnošljivom tržištu, uspjeli ostvariti niz vrijednih sadržaja".
Događanja je bilo napretek i izdvojiti one koji su obilježili godinu na izmaku nije bilo lako, a da je otvorenje Muzičke akademije nakon gotovo stotinu godina podstanarstva te obrazovne institucije jedan od vodećih kulturnih događaja 2014. složio se najveći broj kazališnih, likovnih, književnih i drugih kulturnih djelatnika obuhvaćenih anketom.
"Muzička akademija predstavlja finale dugogodišnjih i udruženih aktivnosti više institucija Grada Zagreba i države usmjerenih na podizanje kvalitete održavanja akademske nastave u edukaciji naših budućih glazbenika", sažeo je opće mišljenje ravnatelj Zagrebačke filharmonije Mirko Boch.
S tim se slaže i ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić koja završetak zgrade Muzičke akademije smatra velikim događajem "ponajviše za buduće naraštaje".
Najjača likovna jesen dosad: Knifer, Guercino, Miro, Kraljević, Bourek
Izložba Julija Knifera koju je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu organizirala kustosica Radmila Iva Janković u suradnji s umjetnikovom kćeri Anom odmah je do otvaranja Muzičke akademije, prema mišljenju anketiranih.
"Knifer, jedan od umjetnika koji je pomičući u nas granice slikarstva obilježio drugu polovicu 20. stoljeća napokon je tako predstavljen čak i onim djelima koja nikad nisu prikazivana javnosti. S druge pak strane, ta je izložba s djelima posuđenim iz privatnih i javnih kolekcija među kojima su i najznačajnije svjetske zbirke moderne i suvremene umjetnosti poput pariškog Centra Georges Pompidou, pokazala i dokazala našu utemeljenu pripadnost europskom kulturnom krugu", smatra intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Dubravka Vrgoč.
Ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić uz Knifera izdvaja i izložbu "Guercino – Svjetlo baroka" u Muzeju za umjetnost i obrt, obnovu Francuskog paviljona, izložbu "Grad filma - tvornica snova" u Muzeju grada Zagreba te izložbu Joana Miroa u Umjetničkom paviljonu.
Iza projekata iz muzejsko-galerijske djelatnosti, objasnila je, stoji "iznimno velik stručni i interdisciplinarni rad, rad kustosa, restauratora i marketinških stručnjaka u muzejima", te službe za zaštitu spomenika.
S tim se slaže i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović. "Tako jaku izložbenu jesen Zagreb ni Hrvatska nisu imali nikad dosad", smatra Gašparović, te uz izložbu Guercina i Knifera, podsjeća i na izložbe "Normandija – Rađanje impresionizma" u Galeriji Klovićevi dvori te Joana Miroa u Umjetničkom paviljonu i Zlatka Boureka u Modernoj galeriji.
Gašparović kao jedan od događaja godine izdvaja i postavljanje Dubravke Vrgoč za novu intendanticu HNK-a jer je time "konačno razriješena višegodišnja sapunica oko čelnog mjesta jedne od najzančajanijih kulturnih institucija Hrvatske".
Izložba Joana Miroa "Remek-djela iz Fundacije Maeght" u Umjetničkom paviljonu na prvom je mjestu kulturnih događaja za ravnateljicu Paviljona Jasminku Poklečki Stošić. Navodi dalje koncert ruskog pijanista Arkadija Volodisa u Lisinskome, balet "Ana Karenjina" u zagrebačkom HNK i ovogodišnji Motovun Film Festival. "Bila su to sve vrhunska umjetnička ostvarenja", ustvrdila je.
Likovni sektor najuspješnijim smatra i ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić koja kao događaj godine izdvaja retrospektivu Miroslava Kraljevića, s obzirom na njezin značaj na razini Hrvatske, s obzirom na to da je bila postavljena u više hrvatskih gradova, ali i u prestižnoj galeriji suvremene umjetnosti Ca Pesaro u Veneciji.
Raznovrsnost na području književnosti, filma i kazališta
Ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar kao događaj godine ističe objavljivanje nagrađenog romana "Črna mati zemla" Kristiana Novaka, izražavajući pritom nadu da autor neće prepustiti ekranizaciju "prvoj simpatičnoj osobi koja se predstavi kao filmski autor" što je, napominje, stalna greška pisaca.
Hribar kao iznimno važan izdvaja i "pohod" domaće kinematografije na svjetskim A festivalima, televizijama i kinematografskim mrežama, "zahvaljujući tehničkim ili organizacijskim elementima, a možda i snagom svoga dara".
Predsjednica Društva hrvatskih filmskih redatelja Irena Škorić najvažnije kulturne događaje godine nije pronašla u području filma - za nju su to bili, uz Kniferovu izložbu, koncert "Glazba i grad" na Tomislavom trgu u Zagrebu i izložba "Nepoznati Zagreb Marije Braut" u Umjetničkom paviljonu.
Svečanost glazbe uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, smatra Škorić, bio je jedinstven događaj na jednom od najljepših zagrebačkih trgova, čime je Zagreb "potvrdio status europske metropole", dok je izložba fotografija Marije Braut "fascinantna jer prikazuje kako se grad promijenio u samo nekoliko desetljeća".
Na glazbene uspjehe podsjetio je i Boch izdvojivši, uz otvorenje Muzičke akademije, koncerte Zagrebačke filharmonije, posebno one pod ravnanjem Dmitrija Kitajenka te gostovanje proslavljenog Andree Bocellija.
Kruno Lokotar iz Algoritma događajem godine drži pokretanje HTV3 "upravo nevjerojatnog programa kulture koji pokazuje svoj kontinuitet i nudi – obilje".
No, upozorava i da je problem to što je kultura "izbačena" s prva dva programa javne televizije koje gleda prosječan građanin. "Utoliko je kultura elitizirana, a elita marginalizirana, što pokazuje antikulturne trendove u društvu", ocjenjuje.
Teatrologinja Nataša Govedić smatra pak da su najbolji događaji godine prošli posve nevidljivo te izdvaja izdanje dviju knjiga ruskih bajki s ilustracijama Dagmar Francolić koje je objavila mala izdavačka kuća Eskadrila i "duboku kazališni i filozofsku knjigu" Vjerana Zuppe "Subjekt kao gost".
Kada je riječ o kazalištu, Govedić ističe da je od "svih rasprava o intendantima koji su izabrani po raznim političkim osnovama" puno važnije tko od glumaca, dramatičara, scenografa, plesača, kostimografa i dramaturga "još vjeruje u posvećenost kao prvi razlog za bavljenje umjetnošću".
Ravnatelj GDK Gavella Boris Svrtan događajem godine smatra predstavu toga kazališta "Tri sestre" A.P. Čehova u režiji Slobodana Unkovskog koja je na ovogodišnjoj dodjeli Nagrade hrvatskog glumišta proglašena najboljom predstavom u cjelini.
Podsjetio je i na Krležina "Kristofora Kolumba" u režiji Renea Medvešeka i izvedbi ansambla ZKM-a, predstavu u kojoj "iz svake akcije i riječi na sceni izbija drama našega intimnog i društvenog lutanja između ideala i realiteta, postajući tako metaforom našega života i nas samih" te na "brojne studentske produkcije, od kojih su neke imale vrlo uspješan profesionalni iskorak, među njima Moliereov 'Tartuffe' u režiji Krešimira Dolenčića i u izvedbi studenata glume pete godine Akademije dramske umjetnosti".
Kao još neke od važnih kulturnih događaja ispitanici su istaknuli Filozofski teatar u zagrebačkom HNK-u, kao "nagovještaj projekta koji može širokom hrvatskom gledateljstvu predstaviti najveće mislioce našeg doba i potencijalno utjecati na promjenu modusa javne rasprave o svakom relevantnom društvenom fenomenu u Hrvatskoj", ali i "zanimljive i drugačije" predstave Montažstroja, BadCo, Male scene i Eurokaza, izvrsna gostovanja svjetskih trupa na Festivalu svjetkog cirkusa, gostovanje "stilski jedinstvenog" mađarskog pisca Laszla Krasznahorkaija u Zagrebu, izložbe Vojina Bakića u MSU-u, Lovre Artukovića u Laubi, desetogodišnjicu Zagreb Jazz Festivala, ali i nova izdanja filmskih festivala Zagreb Dox, Zagreb Film Festivala, Festivala tolerancije.
A tu je i hrvatski kulturni "izvoz": uspjesi glumice Zrinke Cvitešić i dramatičarke Tene Štivičić u Londonu, izložbe Vojina Bakića u Bosni i Hercegovini i Vlaste Delimar u Sloveniji, te objava "Antologije hrvatske poezije" na engleskom jeziku u prijevodu Maria Suška u izdanju američke nakladničke kuće Harbor Mountain Press.
Godina je, smatra urednik portala Booksa.hr Luka Ostojić, očito bila uspješna, utoliko "što su brojni kulturni akteri, unatoč bijednim ulaganjima u kulturi, nesposobnosti javne uprave i nepodnošljivom tržištu, uspjeli ostvariti niz vrijednih sadržaja".
S obzirom na okolnosti, je li za uspješnost kulturne scene presudno financiranje, kreativnost, snalažljivost ili nešto treće, teško je reći, dodao je. "Je li za život čovjeka presudno srce, mozak, krvotok ili jetra? Možemo o tome raspravljati, ali uklanjanjem bilo kojeg od ovih organa definitivno prekidamo život čovjeka", poručio je Ostojić.