Izložba koja će, s obzirom na oko četiri desetljeća umjetnikove karijere biti i svojevrsno putovanje kroz prošlost ovih prostora, donosi osamdeset Ljubičićevih radova, kaširanih printeva u formatu 120x120 centimetara koji se ulažu poput domino kocaka, a prikazivat će se i njegovi video radovi.
U skladu s naslovom, izložba obuhvaća autorovo stvaralaštvo od ranih faza, krugova uronjenih u more kao simbola njegova prvog važnijeg dizajna za Mediteranske igre u Splitu 1979. do kvadrata, koje se popularno, ali pogrešno, naziva "kockicama", a koji su od devedesetih i izvan Hrvatske prihvaćeni kao najprepoznatljiviji vizualni hrvatski identitet.
Ljubičić inzistira da izložba u MUO nije retrospektiva, već autorski projekt, njegov izbor radova u neobičnom konceptu. "Neću predstaviti izloške, nego problem tih radova i njihov doživljaj, specifičnu analizu koju sam napravio pripremajući projekt, jer publici želim približiti dizajn i pokazati što on jest, a ne samo pokazati predmete", rekao je Ljubičić u razgovoru za Hinu.
Za mene je dizajn promjena, on ima ulogu mijenjanja svijeta, a uspijeva li u tome ovisi o mnogočemu, ustvrdio je Ljubičić, dodavši kako se u Hrvatskoj još uvijek vizualnost ne shvaća dovoljno ozbiljno, a slično kao i s jezikom "koji još uvijek brusimo", Hrvatska nije utvrdila svoj odnos prema identitetu.
Ljubičić smatra da bi hrvatske tvrtke trebale biti jasnije definirane u tom kontekstu te kao primjer navodi MOL koji ima jasan vizualni identitet Mađarske, za razliku od INA-e koja ima tri plava slova. "INA se po vizualnom identitetu ne prepoznaje kao hrvatska tvrtka, kao i Pliva koja je prodana, ali je mogla imati hrvatski identitet. Kapital se ne može ugurati u granice, ali vizualni identitet može i on čuva vlasništvo čak i onda kada niste vlasnik", objasnio je.
Još jedna 'bolna točka' za Ljubičića je hrvatska zastava, za koju kaže da nas zbog grba i "smiješnih dodataka na vrhu", vraća u 19. stoljeće, a smatra da bi prijedlog kvadrata i boja kao vizualnog koda mogao jasno predstavljati novu i suvremenu državu u svijetu. "Preko te je zastave prolivena krv, pa je nitko ne želi mijenjati", ustvrdio je.
Ljubičićev rad nagrađivan je na međunarodnoj razini gdje je, kaže, više nego u Hrvatskoj prepoznata njegovo poimanje hrvatskog vizualnog identiteta i gdje već postoji nekoliko radova o tome, među kojima je najnoviji onaj apsolventice iz Edinburgha na temu vizualnog identiteta Hrvatske kakvoga zagovara Ljubičić.
Aktualnu hrvatsku dizajnersku scenu ocijenio je sve kreativnijom, ali s manjkom identiteta. Riječ je o kulturološki kvalitetnim projektima koji su zaslužili svoje međunarodne nagrade, ali oni su internacionalni i nemaju hrvatski identitet, napomenuo je.
Boris Ljubičić (Sinj, 1945.) izuzetno je produktivan autor, nagrađivan u gotovo svim područjima dizajna vizualnih komunikacija, od vizualnih identiteta, plakata, knjiga, dizajna za elektronske medije do dizajna ambalaže. Osmislio je vizualni identitet za brojne kulturne institucije (MUO, MDC, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krleža) i manifestacije (Muzičko bijenale, Dubrovačke ljetne igre, kongresi hrvatskih arhitekata).
Dizajnirao je izuzetno uspješnu seriju plakata za Dan muzeja, a plakat iz 2000. (Volim kvadrat i krug) u nizu je međunarodno relevantnih selekcija proglašavan najboljim svjetskim plakatom tih godina. Ostavio je trag i u nekoliko velikih hrvatskih tvrtki, od Labuda, Francka, Optime, Spectator Grupe i IGH do nagrađivanog sustava ambalaže tvrtke SMS.
Pamte se i njegova rješenja za svjetske i regionalne sportske manifestacije te hrvatske sportske institucije, od Mediteranskih igara i sportskog branda YASSA do Europskog prvenstva u atletici (1990.), 2. svjetskih vojnih igara (1999.) te Svjetskog prvenstva u rukometu za žene (2003.) i vizualnog identiteta Hrvatskog skijaškog saveza.
Od osamostaljenja Hrvatske posvetio se pitanjima dizajna vizualnog identiteta nove države, pa iako njegov prijedlog vizualnog koda za novčanice i zastavu nije bio prihvaćen, odigrao je veliku ulogu u prepoznatljivosti hrvatskog identiteta prisutnog i u brojnim ministarstvima i institucijama, HRT, HTZ, HAK te HINA-i, na čijem logu 'putujući' kvadratići simboliziraju ono čime se nacionalna agencija bavi, sakupljanjem i distribuiranjem informacija.
Kustosica izložbe u MUO, koja će biti otvorena do 1. veljače iduće godine, voditeljica je zbirki Grafičkog dizajna i Produkt dizajna, Koraljka Vlajo. Planira se da nakon Zagreba izložba bude postavljena i u ostalim europskim metropolama.