Diljem svijeta, već četvrtu godinu, obilježava se Svjetski dan beskućnika kada svi dionici nastoje raznim aktivnostima skrenuti pozornost čitavog društva na probleme ljudi koji su, nerijetko ne svojom krivnjom, ostali bez onog osnovnog – doma. Beskućništvo po svojoj težini i složenosti u brojnim aspektima pripada zasigurno u sam vrh socijalnih problema društva.
Pravobraniteljica Vidović u priopćenju upozorava da beskućništvo nikako ne bi smjelo biti trajno, već samo privremeno i kratkotrajno stanje, te da socijalna isključenost i loši uvjeti života uzrokuju niz fizičkih i mentalnih poteškoća.
Ti se problemi, ističe, uz bolju socijalnu integraciju i uz kvalitetnu suradnju svih pružatelja usluga privremenog smještaja i centara za socijalnu skrb, mogu bitno ublažiti ili ukloniti. Potrebno je i što prije proširiti kapacitete i postići ravnomjernu mrežu prihvatilišta ili prenoćišta na području cijele Hrvatske, a posebno u onim gradovima gdje ih još nema.
Neprihvatljivo je, kaže, da se u prihvatilištima za beskućnike u "kratkotrajnom smještaju", preko pet i više godina, nalaze starije osobe kojima bi primjeren smještaj trebao biti u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije osobe.
Pravobraniteljica upozorava i na neprihvatljivost da se u prihvatilišta smještaju osobe s mentalnim oštećenjem koje bi zbog svojih specifičnih potreba trebale biti kod drugih pružatelja socijalnih usluga.
Nije rijetkost, kaže, da u Hrvatskoj i mlade osobe svoj dom nađu u prihvatilištu nakon napuštanja domova za nezbrinutu djecu te mlađe punoljetne osobe bez roditeljske skrbi. Umjesto smještaja u prihvatilište za beskućnike, njima bi trebalo pomoći da se uključe u samostalan život, u što treba uključiti državne i javne službe, poručuje pravobraniteljica Vidović.