Ovog tjedna UN-ov odbor za prava osoba s invaliditetom razmotrit će napore koje je Hrvatska uložila u provođenje Konvencije o pravima tih osoba po kojoj bi hrvatske vlasti trebale sustav skrbništva zamijeniti sustavom pomoći i podrške koji poštuje samostalnost, volju i želje osoba s invaliditetom, stoji u danas objavljenom izvješću HRW-a.
Riječ je o redovitoj sjednici Odbora UN-a na kojoj se raspravlja i o zaštiti osoba s invaliditetom u Češkoj, Uzbekistanu, Turkmenistanu, Dominikanskoj Repulici, Mongoliji itd. Izvješće HRW-a prilog je raspravi na Odboru UN-a .
Hrvatska je 2008. ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koja od država traži zamjenu koncepata institucionalizacije i skrbništva osiguranjem uvjeta za život u zajednici i za osobe s invaliditetom donošenje odluka o vlastitom životu, uz podršku ako je ona potrebna.
U izvješću HRW-a se ocjenjuje da bi Vladin plan deinstitucionalizacije trebao uključivati sve državne i privatne institucije u kojima žive osobe s invaliditetom, dok bi Sabor trebao revidirati zakonske odredbe o poslovnoj sposobnosti kako bi se svim osobama s invaliditetom omogućilo donošenje vlastitih odluka i poticalo ih se na isto.
Oko 18 tisuća osoba s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama stavljeno je u Hrvatskoj pod skrbništvo te lišeno poslovne sposobnosti ili prava na donošenje odluka o temeljnim pravima, poput prava na sklapanje braka, osnivanja obitelji, potpisivanja ugovora o radu ili posjedovanja imovine, a više od 8.200 njih smješteno je u razne vrste institucija i lišeno prava na život u zajednici.
HRW: 11 od 46 državnih institucija počelo proces deinstitucionalizacije za osobe s invaliditetom
Od travnja do kolovoza 2014. HRW je intervjuirao 87 osoba u tri hrvatske regije, među kojima su bile osobe s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama i njihove obitelji; djelatnici institucija, predstavnici nevladinih organizacija, kao i udruge osoba s invaliditetom; vladini dužnosnici i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. Prema onome što je ustanovio, osobe u institucijama izložene su raznim vrstama lošeg postupanja, ukljućujući segregaciju iz života zajednice, verbalno zlostavljanje, prisilu, nedostatak privatnosti i ograničavanje slobode kretanja. Prema njemu u Hrvatskoj je 11 od 46 državnih institucija počelo proces deinstitucionalizacije za osobe s invaliditetom, te se do lipnja ove godine 458 osoba s intelektualnim poteškoćama i 96 osoba s psihosocijalnim poteškoćama preselilo u organizirano stanovanje u zajednici, međutim oko 8.200 njih još je uvijek smješteno u razne vrste institucija.
Emina Ćerimović, HRW-ova istraživačica za prava osoba s invaliditetom, u izvješću je ocijenila da je Hrvatska ostvarila određeni napredak ali da se proces preseljenja osoba iz institucija u organizirano stanovanje u zajednici odvija sporo, a vladinim planom deinstitucionalizacije trebale bi biti obuhvaćene sve državne i privatne institucije u kojima žive osobe s invaliditetom. Nadalje, Sabor bi trebao revidirati zakonske odredbe o poslovnoj sposobnosti, da bi se svim osobama s invaliditetom omogućilo donošenje vlastitih odluka. U lipnju je Sabor usvojio novi Obiteljski zakon koji ukida potpuno skrbništvo, ali zadržava mogućnost suda da osobe stavi pod djelomično skrbništvo, a navedena bi odredba mogla dovesti do toga da su sudovi ti koji definiraju aktivnosti za koje se smatra da ih osoba nije sposobna obavljati samostalno, o kojima treba odlučivati skrbnik, posebice vezano uz zdravstvenu zaštitu, imovinu, te gdje će osoba živjeti.
Takve odluke, u kombinaciji s nedostatkom redovitih sudskih revizija i ostalih zaštitnih mjera, ocjenjuje HRW, mogu dovesti do de facto potpunog lišavanja poslovne sposobnosti i dovesti ljude u opasnost da budu zatvoreni u institucije ili psihijatriske bolnice protivno svojoj volji.
Na video snimici HRW-a Jelica i Josip- zadovoljni životom u stanu u zajednici
U video snimci koju je objavio HRW Jelica (58), osoba sa psihosocijalnim poteškoćama, koja je do 2012. živjela 17 godina u instituciji , o preseljenju u stan u zajedinici kaže da se više ne osjeća kao na robiji, već kao čovjek, jer sama odlučuje o svemu.
Josip (34) ima lakše intelektualne poteškoće, a živio je u instituciji od ranog djetinjstva. Za HRW je za život u instituciji (Zorkovac kod Ozlja) rekao da se tamo šetao “samo do znaka i nazad”, a da se sada u Karlovcu može šetati kako hoće. Nedavno je, nakon useljenja u stan u zajednici novinarima i Dijani Borović Galović, direktorici Centra za rehabilitaciju Ozalj, gdje je ranije živio, sam skuhao i poslužio kavu, uz vidljivo zadovoljstvo.
Centar Josipu pruža potporu, a Borović Galović izjavila je za HRW da je institucionalna skrb “poput zatvora”, gdje se zaposlenici korisnike čine ovisnima o ustanovi. U rujnu je Zorkovac zatvoren. Uz Josipa se još 57 osoba iselilo i sada žive u stanovima.
Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi koji je hrvatska Vlada usvojila 2011. ne uključuje više od 1.800 osoba s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama koje žive u 24 privatne institucije uz financiranje države, kao ni tzv. obiteljske domove i udomiteljske obitelji. Hrvatska Vlada ovakve vrste smještaja smatra neinstitucionaliziranim životom u zajednici, a HRW ističe da su obiteljski domovi zapravo manje institucije, te da se udomiteljske obitelji u koje su osobe smještene bez vlastitog pristanka može izjednačiti s institucionalizacijom.
Osobe s psihosocijalnim poteškoćama koje su smještene na dogotrajan boravak u psihijatriskim bolnicama, bez vlastitog pristanka, također nisu uključene u taj Plan deinstitucionalizacije.
Ivan, mladić s psihosocijalnim poteškoćama, živi već 16 godina u psihijatrijskoj bolnici i kaže da se osjeća poniženo i tužno, te da bi volio otići i osloboditi se svega.
HRW posebno ukazuje na sve veću osvještenost među djelatnicima unutar sustava i ističu izjavu Ladislava Lamze, direktora Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Osijeku, da sada shvaća “da je institucija kao mjesto dugotrajnog boravka pogrešna opcija, jer se čini da institucija osobi pruža sve, ali zapravo joj oduzima ono najvažnije – smisao u životu.”