U osvrtu "Obračun PDV-a po naplati računa: EU iskustva" Danijela Kuliš iz Instituta navodi da je za određene transakcije ili kategorije poreznih obveznika, u većini zemalja EU-a moguća primjena sustava obračuna PDV-a prema naplaćenoj naknadi.
Ukupno 19 zemalja EU-a primjenjuje sustav obračuna PDV-a po naplaćenoj naknadi s različitim kriterijima ulaska u sustav. U većini zemalja prvi je uvjet visina praga, a kreće se od 45.000 eura u Poljskoj do 2 milijuna eura u Španjolskoj, Irskoj, Italiji i Malti. Drugi je uvjet obavljanje određenih djelatnosti, uglavnom onih u kojima se isporučuju dobra ili pružaju usluge osobama koje nisu registrirani obveznici PDV-a: trgovci u maloprodaji, slobodne profesije, obrtnici i poduzetnici koji su registrirani kao mala i srednja poduzeća.
Sustav ne pogoduje svima
Da bi se mogao koristiti taj sustav, potrebno je ispunjavati i određene porezne uvjete. Najčešće je to podmirenje svih dugovanja za javna davanja ili za PDV iz razdoblja koje prethodi ulasku u sustav ili sklopljeni sporazum o načinu i roku u kojem će to biti učinjeno.
Poduzetnik ne smije biti evidentiran kao prekršitelj propisa ili kažnjavan za prestupe vezane uz obvezu PDV-a. Pritom poduzetnik dobrovoljno odlučuje hoće li ga primjenjivati.
Obračun PDV-a po naplaćenim računima pomaže malim poduzetnicima koji imaju poteškoće s neredovitim, odgođenim ili neizvršenim plaćanjima, piše Kuliš, analizirajući EU iskustva. Iznos poreza koji bi trebali platiti nakon ispostave računa za isporuke mogu koristiti za poslovanje sve dok račun ne bude plaćen. Na taj način sustav pomaže lakšem odvijanju tijeka novca posebice ako je u gospodarstvu uobičajeno dugo razdoblje plaćanja računa.
Taj sustav stoga pogoduje poduzetnicima koji kupcima odobravaju dulje rokove plaćanja i kod kojih se znatno razlikuju rokovi plaćanja računa dobavljačima od rokova naplate računa od kupaca.
Sustav, međutim, nije toliko koristan poduzetnicima čije se isporuke plaćaju odmah po prodaji (npr. trgovcima u maloprodaji i ugostiteljima kada izlazni PDV nastaje odmah po prodaji, ali nemaju pravo odbitka pretporeza dok ne plate račune dobavljačima), onima koji imaju više ulaznog od izlaznog PDV-a i onima koji imaju kontinuirani tijek isporuka.
Primjena sustava donosi i određena ograničenja, odnosno poteškoće u primjeni. Računovodstveni postupci su složeniji, napominje Kuliš, jer se, među ostalim odvojeno moraju voditi obračuni po naplaćenim računima od onih po obračunskom sustavu, a uz godišnju poreznu prijavu potrebno je priložiti listu svih primljenih i izdanih računa koji nisu plaćeni.
Teško je procijeniti utjecaj na porezne prihode
Kako je PDV značajan instrument fiskalne politike, pa i naizgled male promjene u sustavu utječu na porezne prihode, napominje Kuliš.
„Prema najavi, 'odgođeni prihod' u sljedeće bi se tri godine kretao od 529 milijuna do 1,1 milijarde kuna, pri čemu bi se najveći manjak za državni proračun pojavio u prvoj godini primjene. Kada se govori o 'odgođenom prihodu', pretpostavlja se da će se porezni prihod naplatiti, ali sa zakašnjenjem. Međutim, teško je procijeniti hoće li se svi prihodi naplatiti. Niti očekivani prihodi od PDV-a tijekom 2014. ne ostvaruju se prema planiranoj naplati“, ističe Kuliš.
Sadašnji sustav obračuna PDV-a po naplaćenoj naknadi primjenjuje oko 50.000 malih poduzetnika. Najavom novoga kriterija (visina prometa do 3 milijuna kuna), ovakav bi obračun moglo primjenjivati još dodatnih 70.000 poduzetnika. Stvarni broj ovisit će, za sada, o dvije neizvjesne činjenice, ističe Kuliš.
Prva je, kako će sustav biti uređen u Zakonu o PDV-u? Hoće li kriterij za primjenu biti samo visina ostvarenog prometa u prethodnoj godini ili će biti propisani i drugi uvjeti? Druga neizvjesnost je pitanje hoće li podmirivanje postojećih dugovanja za PDV biti uvjet za korištenje sustava obračuna PDV-a prema naplaćenoj naknadi.
I uz odgođeno plaćanje PDV-a većini malih poduzetnika i dalje ostaje problem naplate i neizvjesni rokovi naplate računa. A ostaje i pitanje hoće li odgođeno vrijeme plaćanja PDV-a utjecati na uspješnije poslovanje poduzetnika ili će se raditi samo o odgodi plaćanja poreza.
Neprimjereno dugački rokovi plaćanja ili čak neplaćanje računa primaran su problem koji treba rješavati i sankcionirati, što bi daleko više pridonijelo uspješnijem poslovanju malih poduzetnika, zaključuje Kuliš u analizi.