Voditelja HGSS-a Vinka Prizmića, uz sav dužan oprez kopka da bi drama u kojoj sudjeluje čak 130 spašavatelja mogla ostati bez rezultata.
Ništa se se smije staviti ispred spašavanja ljudskih života, ali Prizmića žulja nedostatak indicija da je turist uopće krenuo uz Biokovo.
Danima smo znali tražiti ljude koji su otišli u Italiju ili bili u Francuskoj više tjedana. Za ovoga nestalog poljskog turista netko je u Krvavici navodno čuo da je krenuo na Biokovo. To je sve što znamo, objašnjava Prizmić.
Izletnici u prirodu sve brojniji
Do kasnog poslijepodneva toga 9. kolovoza Biokovo je kroz glavni ulaz Parka prirode posjetilo oko stotinu vozila i više od 300 osoba. Na uskoj cesti po planinskom hrptu turisti su se razmimoilazili s dovoljno strpljenja, čak i kad bi se na rubu strmine našao iritantno smeten vozač.
Ljetni dani poput te subote vrhunac su biokovske turističke žetve koju ukupno godišnje čini između 43 i 45 tisuća posjetitelja.
Kako kaže ravnatelj Parka Nenad Bekavac, posjeti odražavaju strukturu turista Makarske rivijere i njezina šireg okruženja. Prevladavaju oni iz zemalja EU, ponajprije iz Poljske, Češke, Slovačke i Njemačke.
Turizam se dinamizira i sve su prisutniji mlađi posjetitelji, skloni promjeni lokalnih turističkih destinacija i sve je naglašeniji trend posjećivanja prirodno zaštićenih područja, dodaje Bekavac.
Svijet živi u gradovima, objašnjava Prizmić, a 85 posto prostora je ruralno i posjetitelji mu nisu vični.
Prije pedeset godina na planinama se mogao sresti poneki planinar, danas ih posjećuje po sto tisuća godišnje. Uz to, oni znatno manje znaju o prirodi, pa je i vjerojatnost nesreća veća, kaže Prizmić.
Praćenjem trenda, PP Biokovo nastoji povećati svoje izvore a smanjiti proračunsko financiranja, za što mogućnost vidi u povećanju broja stranih turista.
Planine opasne, a nevičnim turistima nedostaje servis
Specifična ljepota krša, brojne vrtače i jame, endemičan biljni svijet, geomorfološki i biljni rezervati, vidikovci s kojih se pruža pogled na „pola Jadrana“ i veliki pojas zaleđa - neodoljiva su atrakcija desecima tisuća turista.
Hrvatske planine su privlačne, ali su jako opasne; one su prave klopke, upozorava Prizmić. Izgledaju pregledne, ali čim turist skrene s puta, izgubi se, objašnjava.
Uz to su izložene nemilosrdnom „zvizdanu“ koji iznenadi mnoge turiste. Ako ne ponese dovoljno vode ubrzo dehidrira, postane nervozan i napažljiv, izgubi kontrolu i strada, zaključuje Prizmić.
No, ni tamo gdje ima obilje voda, na hrvatskim rijekama, problem nije manji. Cetinu, primjerice, prema HGSS-u godišnje posjeti četvorostruko više turista nego Biokovo. Gužva je i na Zrmanji. Tako gust posjet razlog je velikom broju potraga na vodama.
HGSS, koji broji oko 800 uglavnom visokoobrazovanih i dobro uvježbanih članova, raspoređenih u 25 većih i 40-tak manjih podružnica, ima godišnje oko 1200 potraga čija je uspješnost visokih 75 posto, podaci su Gorske službe. Kad bi tome pribrojili pomoć i sudjelovanja u spašavanjima poput nedavnih poplava i osiguravanju događaja, broj akcija bi se popeo na oko tri tisuće.
Njihov godišnji proračun, kaže Prizmić, iznosi oko devet milijuna kuna, a kad bi spašavatelji bili na plaći, samo one stajale bi državu 80 milijuna kuna godišnje.
No, Prizmić upozorava da sigurnost turista ne može biti zadovoljavajuća kao i kvaliteta turističkog proizvoda, ako destinacije u Hrvatskoj ne prepoznaju potrebe turista i na prilagode im se.
Čak ni zaštićeni prostori, koji bi trebali imati svoje planove upravljanja ili kroz druge oblike regulirati pitanje sigurnosti, nemaju sve to riješeno na zadovoljavajući način.
To osjete i spašavatelji. Primerice, Biokovo ima samo jedan službeni ulaz, ali iz svakog sela i zaseoka postoji mogućnost nekontroliranog ulaza tako da ne znate je li doista netko ušao i gdje ga treba tražiti, dodaje Prizmić.
Biokovo je vrlo teško kontrolirati kad se radi o individualnim posjetama nepripremljenih turista, pa je i ubuduće za očekivati pojedinačne incidentne situacije, kazao je Bekavac i pohvalio visoki angažman HGSS-a, posebno pripadnika stanice Makarska.
Bekavac je svjestan da Park prirode ima izuzetan potencijal za posjećivanje i povoljnu turističku poziciju, ali i toga da do sada nije razvijao adekvatnu ponudu u posjećivanju i interpretaciji zaštićenog područja.
Danas posjetitelji Biokova nemaju adekvatnu ponudu koja bi bila primjerena u turističkom i ugostiteljskom smislu za iskorak koji je neophodan o koji očekuje većina posjetitelja, priznaje ravnatelj PP Biokovo.
HGSS: promjene su tek u početku
Javna ustanova je upravo u fazi donošenja Prostornog plana koji će, očekuje se, odgovoriti na pitanje razvoja turizma i zaštite prirode.
Ključni infrastrukturni projekt je, po Bekavcu, već odavno planirana izgradnja žičare Makarska-Vošac za koju su, kaže, ostvarene sve prostorno-planske pretpostavke.
Zadnjih godina PP Biokovo imao je nekoliko preventivnih aktivnosti kao što su izdavanje profesionalne planinarske karte, nekoliko letaka i sličnih materijala.
Ove godine smo u produkciju pustili posebnu pješačku ulaznicu, koja ima obilježja suvenira-razglednice s interaktivnim CD-om, te ju ponudili uz kupnju planinarske karte HGSS-a. Istovremeno, kupnjom svaki posjetitelj aktivira policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, dodaje Bekavac.
Ovim modelom prodaje ulaznica za Park prirode želimo umanjiti potencijalne rizike, a u slučaju nesreće pokriti troškove angažmana akcija HGSS-a, kaže Bekavac.
U cilju jačanja sigurnosti turista uz financijsku potporu Ministarstva turizma od oko milijun kuna, HGSS je počeo gradnju 15-tak skloništa na planinama gdje je za njima bila nužna potreba kao na Kamešnici, Dinari, Vidovoj gori i drugima.
Također, u planu je izdavanje 35 sigurnosnih digitaliziranih zemljovida, izgradnja staza, osposobljavanja oko 150 turističkih vodiča za sigurno vođenje grupa, i slično.
To je tek početak, naglašava Prizmić i upozorava da je najvažnije da lokalne zajednice i država percipiraju taj problem, što do sada nije bio slučaj. Najviše za to proziva turističke zajednice.
Radi se o iznimnom resursu koji se ne smije upropastiti, za čiji razvoj postoji mogućnost korištenja europksih fondova, zaključuje Prizmić.
Iz stručne javnosti upozoravaju pak da hrvatski turistički menadžment malo zna o važnosti prirode za turizam, a da se pak u zaštićenim područjima ne razmišlja dovoljno o razvoju turizma.
Piše: Ivo Lučić