Gabrić je godinama ponajviše pisao o turizmu, ugostiteljstvu i vinarstvu i bio iznimni novinarski autoritet u tim gospodarskim sektorima.
Rođen je u Metkoviću, školovao se u Splitu, a od 1950. radio je u metkovskom poduzeću "Razvitak". Potom je počeo honorarno pisati za sarajevsko "Oslobođenje", a od 1962. godine je u Zagrebu, kao stalni honorarni suradnik "Vjesnika", u kojem je 1966. počeo raditi u stalnom radnom odnosu i ostao "Vjesnikov" suradnik i nakon umirovljenja.
Bio je iznimni novinarski profesionalac oštrog pera, pa poslije tzv. Hrvatskog proljeća 1971. nije smio pisati pod vlastitim imenom i prezimenom nego je tekstove potpisivao pseudonimom i radio redaktorski posao.
U devedesetim godinama prošlog stoljeća bio je urednik gradske rubrike "Vjesnika".
Uređivao je i ispisivao turističke stranice u "Nedjeljnom vjesniku", a jedan je od prvih novinara koji je kod nas počeo pisati o vinima.
Pero Gabrić bio je i prvi predsjednik Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, osnovanog 1996.