Ljubić je izložio 30-ak reljefa, pretežno sakralne tematike. Ranih 70-ih godina Ljubić započinje s izvedbama sakralnih motiva za crkvu, a među najznačajnijima se smatra srebrni sarkofag Blaženoga Alojzija Stepinca u zagrebačkoj Katedrali izveden u razdoblju od 1995. do 1996. godine.
Autor je i Brončanih vrata Katedrale u Varaždinu iz 2002. te vrata svetišta Gospe od utočišta u Voćinu, koju je izveo 2011. godine.
Otvarajući izložbu, povjesničarka umjetnosti Željka Čorak uz ostalo je istaknula da je Ljubić izabrao metal koji je po sebi nešto čvrsto i dijalog s kojim pretpostavlja snagu udarca, svladavanje otpora, sve do tišeg silaženja u sitne sporazume glađenje, kuckanje, ubacivanje kamenja.
Bez obzira na ikonografsku zadaću, crkvena vrata s mitskim ili povijesnim do mita dovedenim prizorima njegov prostor lebdi u vlastitim koordinatama, savija se i kovitla kao u snu poštujući emotivnu ili etičku hijerarhiju motiva sjećajući se tako srednjovjekovne izražajnosti.
Čorak napominje i da su materijali kojima Ljubić izvodi svoja djela često dragocjeni, primjerice plemeniti metali, drago kamenje u skladu s iznimnim funkcijama oblikovanih predmeta. Njegova je dragocjenost u prisutnosti neke drevne vjere, odnosa starog majstora prema svome radu i svom proizvodu, zaključila je Čorak.
Izložba ostaje otvorena do 10. studenoga.
Hrvoje Ljubić je završio Školu primijenjene umjetnosti, Odjel metala, a nakon toga Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao na odjelu 1965. godine u klasi Alberta Kinerta. Kratko vrijeme boravio je u Parizu, a dugi niz godina bavio se pedagoškim i stručnim radom u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu kao voditelj Odjela za dizajn metala. Izlagao je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.