Poštujući njezinu želju, vlada Srbije donijela je odluku da Jovanka Broz bude pokopana uz supruga u Kući cvijeća, mauzolejskom kompleksu Muzeja povjesti Jugoslavije, gdje Tito počiva od 1980. godine.
Jovanka Broz ispraćena je uz zvuke melodije "Bella ciao" i uz tri počasna plotuna Garde Vojske Srbije.
"Vrijeme je da priznamo da smo počinili grijeh - i prema Jovanki Broz i prema vlastitoj povijesti. Nepravda se počela ispravljati tek na kraju njezina života", istaknuo je premijer Srbije Ivica Dačić nad odrom Jovanke Broz.
Premijer Srbije istaknuo je da oproštaj od Jovanke predstavlja istodobno još jedan oproštaj od Titove epohe i podsjećanje na antifašističku borbu, koju je nazvao "najvećim izgubljenim blagom".
Dačić je ocijenio i da se mnogi danas odriču antifašističke borbe i primjetio da oproštaju od Jovanke Broz ne nazoči nijedan predstavnik vlada drugih država nastalih raspadom nekadašnje SFRJ.
On je ocijenio da, kad god neko razdoblje završi, "sve dobro i loše brzo prepuštamo zaboravu, kao da se ništa nije dogodilo".
"Jovanka kao da nije ni postojala do pred smrt", rekao je Dačić, istaknuvši da se štovatelji opraštaju od Titove supruge koju su nekad svi zvali "drugarica", a bila je zapravo i prva dama.
"Ovo je odlazak posljednje ikone bivše Jugoslavije. Počivaj u miru pored čovjeka kome si posvetila život i od kojeg si silom i nepravdom bila razdvojena", naglasio je Dačić, čiji je govor često prekidan pljeskom.
Predsjednik Saveza udruga boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Miodrag Zečević ocijenio je da Jovankin život pored Tita, "kao velike povijesne ličnosti nije bio nimalo lak i jednostavan", te da je bila "hrabar ratnik, borac vojske i oslobodilačkog pokreta”.
Od Jovanke Broz se u ime obitelji oprostio njezin rođak Goran Aleksić, ocijenivši da joj je život bio "nesvakidašnja priča, koja se teško prepričava".
"Jovanka Broz, kao usamljena žena, 36 godina je gordo, ponosno i prkosno bila posvećena čuvanju časti, ugleda, ideala jednog vremena, jedne velike zemlje i jednog čovjeka", istaknuo je Aleksić i rekao da su je "u mladosti i starosti, u imanju i nemanju krasili ponos, poštenje i dostojanstvo”.
Pored lijesa izloženog ispred Kuće cvijeća, bez ideoloških i državnih obilježja, samo s vijencem od crvenog anturijuma, stajala je počasna straža Garde Vojske Srbije, te počasne straže suboraca iz NOR-a.
Ispred odra bila su izložena ratna i mirnodopska odličja - ordeni i medalje Jovanke Broz, koja je bila i nositeljica Partizanske spomenice 1941. godine.
Sam čin pokopa u Kući cvijeća bio je zatvoren za javnost i nazočili su mu samo članovi obitelji i predstavnici vlade Srbije, dok je Garda Vojske Srbije odala posljednju poštu s tri počasna plotuna. Nakon pokopa, počasnu stražu uz grob preuzeli su Jovankini suborci iz Šeste ličke divizije.
Na ploči od bijelog mramora, zlatnim slovima, identičnim kako na Titovoj grobnici, ispisano je samo "Jovanka Broz 1924-2013".
Od ranoj jutra na pogreb Jovanke Broz u Beograd pristizali su deseci autobusa dovozeći nekoliko tisuća ljudi iz svih republika bivše Jugoslavije - Rijeke, Bihaća, Cazina, Tuzle, Prilepa, Skoplja.
Po protokolu, okupljeni građani, njezini suborci, štovatelji i brojne udruge iz svih krajeva bivše Jugoslavije, te izaslanstva iz regije i svijeta, danas će do 18 sati odavati počast Jovanki Broz u mimohodu.
Građani nose zastave SFRJ s petokrakom, osobne i ideološke poruke, a pojedini i kape s petokrakom i fotografijama Jovanke i Josipa Broza Tita.
Posljednju počast Jovanki Broz odali su predstavnici državnog vrha, članovi diplomatskog zbora i inozemnih izaslanstava, a osim premijera Ivice Dačića, vicepremijera Rasima Ljajića i ministara iz Socijalističke partije Srbije, nazočila je i supruga predsjednika Srbije Dragica Nikolić.
Posljednji pozdrav Jovanki Broz odala su i broja izaslanstva iz regije, među kojima i Srba iz Hrvatske na čelu sa saborskim zastupnikom i predsjednikom Srpskog narodnog vijeća Miloradom Pupovcem, izaslanstvo Crne Gore, predstavnici SUBNOR-a i antifašista, general i nekadašnji Titov blizak suradnik Jovo Kapičić, te brojni drugi.
O pogrebu Jovanke Broz izvještavalo je oko 300 akreditiranih novinara, snimatelja i fotoreportera iz više od 35 domaćih i 40 inozemnih redakcija, a po procjenama policije na platou ispred Kuće cvijeća i oko memorijalnog kompleksa, koji pripada Muzeju povjesti Jugoslavije, bilo je više od 10.000 ljudi.
Nakog pokopa, na početku mimohoda, zbog velikih skupina ljudi koje su krenule ka Kući cijeća morala je intervenirati policija i uspostaviti red.
Jovanka Broz je preminula u nedelju 20. listopada u Beogradu, u 89. godini.
Posljednja dva mjeseca prije smrti provela je na intenzivnoj njezi u Kliničkom centru Srbije gdje je 23. kolovoza primljena iznimno lošeg zdravlja i polusvjesna jer je, prema riječima obitelji, odbijala liječničku pomoć.
Jovanka Budisasvljević - Broz rođena je 1924. godine u zaseoku Pećane kod Korenice, u Lici, tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Prema navodima iz životopisa, imala je 17 godina kad je postala članicom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a sudjelovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) od 1941. Većina članova njezine obitelji stradala je tijekom Drugog svjetskog rata. Nositeljica je više ordena i Partizanske spomenice 1941.
U braku s Titom bila je od 1952. do njegove smrti 1980., nakon čega je izolirana i neslužbenom odlukom tadašnjih vlasti praktički protjerana iz javnog života.
Vlada Srbije odlučila je udovoljiti njezinoj želji da bude pokopana uz svog supruga i omogućila da i Jovanka Broz počiva u Kući cvijeća, na Dedinju.