Mnogi mladi radnici, nezadovoljni masovnom nezaposlenošću i rezanjem javne potrošnje, okrenuli su se ili protukapitalističkoj krajnjoj ljevici ili euroskeptičnoj krajnoj desnici, pokazuju izborni rezultati.
Drugi više vjeruju konzervativcima srednje struje poput njemačke kancelarke Angele Merkel da vode gospodarstvo u kriznim vremenima, a neki su jednostavno prestali izlaziti na birališta zbog razočaranja.
Ono što najviše zabrinjava pokret rođen u 19. stoljeću iz organizirane borbe radnika za bolje uvjete rada i životni standard jest to što je vjera u kolektivni društveni napredak izgubila dobar dio svoje vjerodostojnosti u zrelim razvijenim gospodarstvima.
Nejednakost u primanjima na industrijaliziranom Zapadu raste od početka krize, po podacima OECD-a, povećavajući društvene razlike koje bi ljevica trebala smanjiti.
"Socijalna demokracija danas se u osnovi svodi na obranu statusa quo i sprečavanje najgoreg", smatra Olaf Cramme, direktor think-tanka Policy Network, koji se bavi politikama lijevog centra.
Njemački oporbeni socijaldemokrati (SPD) zabilježili su na izborima u rujnu drugi najgori rezultat od Drugog svjetskog rata s osvojenih 25,7 posto glasova. Sada su suočeni s neugodnim izborom hoće li ući u "veliku koaliciju" s Merkel pod neravnopravnim uvjetima, ostati po strani i promatrati kako se ona udružuje sa Zelenima, SPD-ovim prirodnim partnerima, ili biti kažnjeni na reprizi izbora.
Socijalisti ili socijaldemokrati još vode vlade u 13 od 28 država članica EU-a i u koaliciji su u još pet, ali su često prisiljeni provoditi nepopularne politike koje pogađaju interese njihova biračkog tijela.
"To je jako teško balansiranje", kazala je socijaldemokratska danska premijerka Helle Thorning-Schmidt u razgovoru za Reuters u Kopenhagenu. "Proveli smo neke reforme koje su smatrane prilično strogima, ali su bile potrebne." "Mislim da smo pronašli pravu formulu, ne da bismo bili popularni jer to još nismo postigli, nego da učinimo ono što je ispravno za zemlju", kazala je.
Austrijski socijalisti (SPOe) izgubili su prošli mjesec mnogo glasova (2,44 posto) iako su i dalje najveća stranka u zemlji s osvojenih 26,82 posto glasova. Talijanska Demokratska stranka (lijevi centar), koja sada predvodi nestabilnu koaliciju ljevice i desnice, ostala je na izborima u veljači bez velikog broja glasova zbog protuestablišmentskog Pokreta pet zvjezdica i rastrgana je frakcijskim sukobima.
U Grčkoj, Irskoj i Španjolskoj, stranke lijevog centra plaćaju visoku izbornu cijenu što su podržale smanjenja plaća u javnom sektoru i mirovina kako su tražili njihovi međunarodni vjerovnici.
U Velikoj Britaniji, oporbena Laburistička stranka još uvijek ne uživa povjerenje javnosti jer je bila na čelu države u vrijeme bogaćenja dereguliranog financijskog tržišta koje je završilo slomom 2008., uništivši ekonomski ugled Tonyja Blaira i Gordona Browna.
U Francuskoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj apsolutnu većinu u parlamentu ima lijevi centar, socijalistički predsjednik Francois Hollande jako je nepopularan jer njegova vlada oklijeva između stare politike povećavanja poreza radi financiranja javne potrošnje i malodušnih reformi socijalnog sustava i tržišta rada, kojima nitko nije zadovoljan.
Osim toga, članstvo i financiranje većinskih stranaka smanjuje se u mnogim državama, a lijevi centar rijetko uspijeva držati korak s novim oblicima političkog aktivizma putem društvenih medija i građanskim inicijativama.
Neke od nevolja lijevog centra mogle bi biti privremene. Kada se glasači umore od štednje koju provode vlade desnog centra i skandali i odlasci s dužnosti uzmu svoj danak, klatno bi se moglo vratiti na njegovu stranu.
No, on više ne može ponuditi velike nade u bolju budućnost putem državnog intervencionizma.
Manje je plodova gospodarskog rasta za preraspodjelu, globalizacija nastavlja rušiti plaće i pogoršavati uvjete rada u razvijenim zemljama, a starenje stanovništva i smanjenje radne snage sve više otežavaju održavanje socijalnih prava i mirovina na dosadašnjoj razini.
Uz to, neki konzervativni čelnici poput Angele Merkel i švedskog premijera Fredrika Reinfeldta uspješno su se pozicionirali u centru.
"Merkel je otklonila političku polarizaciju tako što je proučila i kopirala socijaldemokratsku strategiju Trećeg puta", rekao je Henning Meyer, urednik socijaldemokratskog online časopisa Social Europe Journal.
"Slično kao što su Tony Blair i Gerhard Schroeder učinili 1990-ih i 2000-ih, ona je usvojila najpopularnije politike svojih protivnika, barem retorički."
Merkel je prihvatila postupno napuštanje nuklearne energije, povećala javna izdvajanja za dječju skrb i pomoć obiteljima i ponudila ublaženu verziju minimalne nadnice kako bi neutralizirala lijevi centar.
Skretanje više ulijevo nije pomoglo njemačkim socijaldemokratima da osvoje nove glasove jer je njihovo osnovno biračko tijelo još ljuto zbog bolnih reformi u zadnjem desetljeću koje su smanjile pomoć za nezaposlene i povisile dob za mirovinu, premda se tomu sada pripisuje obnova njemačke konkurentnosti.
Europska ljevica suočena je s političkom dilemom kako ponuditi vjerodostojnu, modernu viziju društvene pravde.
Reformisti poput Crammea iz Policy Networka smatraju da je jedini spas u tome da se naglasak stavi na ulaganja u dječju skrb, obrazovanje i naukovanje umjesto trajne paušalne socijalne pomoći.
Izbori nisu ugodni.
Velik broj pristaša lijevog centra nalazi se među radnicima u javnom sektoru i sindikalno organiziranoj industriji koji uživaju snažnu zaštitu radnih mjesta i sigurne mirovine, a boje se privatizacije i protive lakšem otpuštanju i kasnijem umirovljenju.
U nekim sjevernim europskim zemljama poput Danske, socijaldemokratske stranke svoju su sudbinu vezale uz prihvaćanje otvorenog, globaliziranog gospodarstva i selektivnije socijalne zaštite.
"Nastojimo učiniti četiri stvari u isto vrijeme", kazala je danska premijerka Thorning-Schmidt. "Fiskalna stega, nazovimo to štednjom, i s druge strane mjere za poticanje rasta. Tada socijalna skrb za najpotrebitije i restrukturiranje našeg socijalnog modela."
Nizozemska Laburistička stranka zadnja je koja se izložila gnjevu birača prihvativši dugoročni zaokret s velikodušne socijalne države na "participativno društvo" u kojem se ljudi trebaju više brinuti sami za sebe, kako je nizozemski kralj iznio u svojem govoru u parlamentu prošli mjesec.
Gorak izborni poraz njemačkih socijaldemokrata zbog Schroederovih reformi mogao bi objasniti zašto Francois Hollande i čelnik britanskih laburista Ed Miliband zastupaju tradicionalniju lijevu platformu, unatoč pravilu da se izbori dobivaju u centru.