Oštro je mladi bjeloglavi sup koji je otišao najsjevernije od svih iz njegove vrste. Nađen je iscrpljen sredinom lipnja 2012. godine na jednoj švedskoj farmi, prebačen najprije u Oporavilište za divlje ptice u Gothenburgu, a nakon oporavka dopremljen u Zagreb.
Svečanom puštanju Oštrog bili su nazočni brojni stručnjaci iz Hrvatske, Njemačke i Švedske, te osobe iz sustava za zaštitu prirode.
Sličan centar se ranije nalazio na otoku Cresu, ali ga je udruga Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica zbog pomanjkanja uvjeta premjestila na lokaciju Crnika, pet kilometara južno od Sv. Jurja kod Senja. U podizanju centra imala je podršku Grada Senja, Parka prirode Velebit i Hrvatskih šuma.
Skupina prijatelja supova koja je okupljena u Udruzi za dvadeset i više godina u suradnji s Ornitološkom postajom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) obilježila je više od 860 bjeloglavih supova, a u Oporavilištu za strvinare imali su na liječenju više od 170 supova, od kojih je 112 uspješno ponovno pušteno u prirodu, stoji na mrežnim stranicama udruge.
Centar će prikupljati znanstvene podatke o najugroženijim vrstama ptica grabljivica na Velebitu i Kvarnerskim otocima, educirati školsku djecu i posjetitelje o važnosti ptica grabljivica i njihovoj ulozi u prirodi, te spašavati i liječiti ozlijeđene ptice i konačno ih pustiti u prirodu.
Ptice grabljivice pokazatelj su stanja okoliša i najugroženija su skupina ptica uopće. Čak 80 posto od 36 vrsta ptica grabljivica koje obitavaju u Hrvatskoj smatra se ugroženima, od čega je osam vrsta kritično ugroženo, a četiri su izumrle u proteklih 50 godina.
Prema izjavama voditelja Centra Gorana Sušića, u Hrvatskoj trenutno obitava 141 par supova u četiri rezervata na kvarnerskim otocima i to je jedino područje na kojem žive u Hrvatskoj.
Na početku bavljenja Udruge bilo je šezdeset parova, te su bili u kategoriji kritično ugroženih vrsta, a sad su u kategoriji ugroženih vrsta.
To je najsjevernija prirodna populacija supova. U regiji još postoji po brojnosti vrlo slična populacija u Srbiji, te oko 120 parova na Kreti u Grčkoj. Još u Bugarskoj obitava populacija od oko 30 parova, dok su supovi u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori izumrli, kaže Sušić.
Razlozi ugroženosti su osjetljivost ptica na promjene u staništu, smanjenje plijena u prirodi, uznemirivanje u gnijezdilištima, koncentriracija biocida u njihovu plijenu jer se nalaze na vrhu hranidbenih piramida, žrtve su lova i krivolova, i ilegalno ih truju u prirodi, stradavanje na električnim vodovima i vjetroelektranama, itd.
Supovi imaju samo jedno mlado godišnje, a ako nemaju dovoljno hrane, ženka neće položiti ni jedno jaje. Supovi su ponajveće ptice koje lete, zbog čega im inkubacija traje gotovo dva mjeseca, a mladi u gnijezdu rastu gotovo četiri mjeseca.
Veliki broj supova kvarnerske populacije stradao je zbog uznemiravanja mladih. Uslijed uznemirenosti mladi padnu u more i ako im ne stigne pomoć, utope se.